Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Mirje Tabak, uz orguljašku pratnju s. Lidije Bernardice Matijević.

Fra Domagoj je u propovijedi, polazeći od Isusovih riječi „Pokaži nam Oca i dosta nam je“, govorio o potrebi izoštravanja duhovnih osjetila kojima čovjek prepoznaje Božju prisutnost. Istaknuo je kako se ljudi često najviše oslanjaju na tjelesna osjetila, osobito na vid, dok oči duha i srca ostaju zanemarene ili nedovoljno razvijene. „Za vidjeti Gospodina potrebno je izoštriti osjetila duha“, poručio je, naglasivši da se Boga ne prepoznaje samo izvanjskim promatranjem, nego živim odnosom vjere, molitve i poniranja u otajstva.

U tom je svjetlu govorio o sakramentima koji, premda oblikovani od materijalnih znakova, čovjeka uvode u stvaran odnos s Kristom i uprisutnjuju njegovu milost. Ako se čovjek zaustavi samo na vidljivom, u posvećenom kruhu može vidjeti tek simboličan spomen, no oči srca i duha vode ga prema prepoznavanju živoga i uskrsloga Krista koji je prisutan među svojima. Zato je propovjednik naglasio kako se duhovna osjetila ne izoštravaju sama od sebe, nego vježbom: osobnim odnosom s Bogom, slušanjem Riječi, molitvom, bogoslužjem i sakramentima. „Duhovna osjetila izoštravaju se osobnim odnosom s Bogom, s Kristom“, istaknuo je.

Povezujući evanđeosku poruku sa svetim Dujmom, fra Domagoj je naglasio kako je isti izazov bio prisutan i u prvim kršćanskim vremenima. Dujmovi su progonitelji, gledajući samo izvanjski i vođeni negativnim emocijama, u njegovu vjerničkom životu vidjeli prkos vlasti, dok je on očima srca gledao otajstva koja je slavio i iz njih primao snagu. Slavio je Vazmeno bdjenje, najveće kršćansko slavlje, i bio svjestan Gospodinove prisutnosti u zajednici. Upravo mu je taj pogled vjere dao milost da ustraje i pred najvećim iskušenjem – gubitkom zemaljskoga života.

Propovjednik je potom podsjetio i na svetoga Franju koji je, pozivajući braću i suvremenike da gledaju očima duha, osobito naglašavao stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji. „Manjak gledanja duhom i srcem, manjak spoznavanja otajstva, neizbježno vodi u manjak odnosa sa živim Bogom“, upozorio je fra Domagoj, istaknuvši kako je taj Franjin poticaj aktualan i danas. Kršćanin je, zaključio je, pozvan čistiti pogled uma i duha, produbljivati odnos s Gospodinom i u sakramentima, osobito u euharistiji, prepoznati susret sa živim Kristom, jer se u njima ne izvršava samo običaj ili zapovijed, nego sudjeluje u djelima koja Krist čini.

Nakon mise uslijedio je koncert Crkvenih kantača iz Kaštel Kambelovca pod vodstvom dr. sc. Vladana Vuletina. U programu su izvedeni pučki crkveni napjevi iz Kaštel Kambelovca, među kojima „Zdravo, zvizdo mora“ i „Pomiluj mene, Bože“, kao i skladbe Šime Marovića, Mihe Demovića, Vladana Vuletina, Franza Schuberta, Ludwiga van Beethovena i Franje Serafina Vilhara. Program je vodila Tea Knez.

Crkveni kantači iz Kaštel Kambelovca baštinici su stoljetne tradicije crkvenoga pjevanja, a organizirano djeluju od 1916. godine. Njihovim nastupom u splitskoj prvostolnici nastavljena je kulturna priprava za svetkovinu sv. Dujma, a večer je protekla u ozračju molitve, glazbene baštine i zahvalnosti za pučke crkvene napjeve koji su kroz stoljeća oblikovali pobožnost i liturgijski život priobalnih župnih zajednica.