Bolesni od gube bili su godine 2012. prisiljeni napustiti bolnicu smještenu na brežuljku, kako bi se oslobodio prostor za izgradnju turističkog naselja. No, odmaralište u vrijednosti 130 milijuna dolara još nije izgrađeno zbog sporova među stanovnicima tog područja i ulagača.

S. Mary Nguyen Thi Loi, predstojnica samostana, govorila je za UCA News o posjetima redovnica, kako bi pružile pomoć i utjehu, pacijentima s gubom koji su bili premješteni u domove koje su ustupile mjesne vlasti, ili su odvedeni u bolnicu na liječenje.

Bolnicu za oboljele od gube “Happy Haven” osnovali su američki misionari godine 1968. Gubavci su na kraju Vijetnamskog rata, 1975. godine, živjeli u siromaštvu, odsječeni i napušteni. Da bi preživjeli, obrađivali su zemlju, lovili ribu i skupljali u šumi voće i povrće.

Tek 1980., zahvaljujući čišćenju vijugave staze uz brdo, nekoliko redovnica iz samostana u Da Nangu počelo je redovito posjećivati gubavce. U to je vrijeme u koloniji gubavaca živjelo stotinjak katolika, ali kako se guba i dalje smatrala vrlo zaraznom i razornom bolešću, svećenicima je bilo zabranjeno pružati im pastoralnu skrb. Tako su se časne sestre pretvarale da su ‘obični ljudi’, pričešćivale su ih te im redovito donosile odjeću, hranu, lijekove i ostale osnovne potrepštine.

Danas redovnice rade sa 100 gubavaca iz 23 obitelji. Teško im je održavati kontakt, jer su pacijenti nepismeni i nemaju mobitele. Redovnice svaka dva ili tri mjeseca posjećuju domove bolesnih, te im daju novac, odjeću, hranu, lijekove i stipendije, zahvaljujući također financiranju organizacije Friends of Lepers (Prijatelji gubavaca) u Vijetnamu, neprofitne organizacije sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, koja pruža potporu oboljelima od gube. “Pokušavamo ih utješiti i podijeliti nešto korisno s njima i njihovim obiteljima kako bismo smanjili njihovu tjelesnu i duševnu patnju, jer su oni naša braća i sestre”, istaknula je s. Loi.