Nakon uvodne molitve, pozdravne riječi uputili su riječki nadbiskup Ivan Devčić i nadbiskup koadjutor  Mate Uzinić. Mons. Devčić istaknuo je kako sinodalni proces poziva Crkvu na otvaranje, na solidarnost i međusobno slušanje. Sinoda ide prema većoj suradnji i povjerenju na svim razinama i po uzoru na riječi Svetoga Oca, koji ne želi drugačiju Crkvu, nego Crkvu koja slijedi znakove vremena, nadbiskup Devčić je poručio da na tom tragu trebamo prepoznati te znakove vremena i na njih odgovoriti kao Crkva Isusa Krista.

Apostrofirajući pismo kojega su generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech i prefekt Kongregacije za kler nadbiskup Lazzaro You Heung sik, uputili svećenicima iz cijeloga svijeta o njihovom doprinosu sinodskom procesu kao pastirâ usred naroda Božjega, mons. Uzinić je poručio da zadaća sinode nije umnožiti projekte, nego je ona poticaj u novom svjetlu gledati zajednice i primijetiti postojeće prisutnosti sinodalnosti.  Potaknuo je sve na zajednički hod te nužnost da Crkva vrednuje posebne karizme i poslanja koja imaju svećenici. Na tragu navedenog pisma, upozorio je na tri opasnosti na sinodalnom hodu: formalizam koji sinodu svodi na prazno geslo, intelektualizam koji je čini teorijskim promišljanjem o problemima te nepokretljivost koja može uzorkovati da se ništa ne primijeni. Važno je dopustiti Duhu Svetom da djeluje. U tom smislu, sinodalni proces je hod koji se temelji na slušanju Božje riječi. To je hod koji je u znaku međusobnog slušanja i prihvaćanja i hod koji nije samo pogledavanje u sebe, nego poticaj ići ususret drugima, poručio je mons. Uzinić.

Nakon pozdravnih riječi, prigodan duhovni nagovor o pročitanom evanđeoskom ulomku (Lk 15, 1-3.11-32) dao je nadbiskupijski povjerenik za sinodu vlč. Mario Gerić, nakon čega su se održala sinodalna savjetovanja po skupinama. Predstavnici svake su po završetku iznijeli naglaske. Između ostaloga istaknuta je važnost međusobnog slušanja i uvažavanja jer, prema riječima vijećnika, vjernici laici nerijetko su osjećali da nisu imali mogućnost glasno izreći svoje mišljenje. U tom kontekstu, odnos nepovjerenja na relaciji hijerarhija – vjernici laici i obrnuto, sputava sinodalni hod. Također, kao konstruktivnu kritiku upućenu klericima, navedena je nužnost izbjegavanja termina ‘mi’ (svećenici) i ‘vi’ (vjernici laici). Prikladniji termin je ‘mi’ koji predstavlja zajedništvo svih. Osim toga, da bi se promjene na bolje mogle dogoditi, nužna je osobna promjena. To znači: ne etiketirati druge, ne osuđivati, reći i čuti poticaj, razvijati osjećaj zajedništva u župnoj zajednici. Na tom tragu, obitelji koje žive kao ‘kućne crkve’ u svojim župama su podrška i suradnici župnicima, no one su danas u manjini. Takvih obitelji je sve manje i to je realnost, upozoreno je. U ovom konstruktivnom dijelu sjednice istaknuto je kako je sinodalni hod međusobno slušanje i najgore što se može dogoditi jest ako to ne činimo.

U drugom dijelu, predstavnici dekanata iznijeli su iskustva sinodalnih savjetovanja kao i tijek pastoralne godine Obitelj Amoris Laetitia na čiju temu se u dekanatima održavaju obiteljske radionice. Iskustveno, sinodalna savjetovanja vjernici su dobro prihvatili. Neka od konkretnih plodova jesu osobne spoznaje da se iskustvom ‘etiketiranja’ drugih, prihvaća činjenica kako se radi o nama samima. „To lice problema smo ‘mi’, jer problem nije došao izvana, nego je problem između nas.“ Ta spoznaja je članove te župne zajednice usmjerila zajedničkom pristupu problemima. Podijelivši iskustvo drugog dekanata nakon sinodalnog savjetovanja krizmanika, vijećnica je istaknula kako su oni bili sretni jer ih se ‘nešto pitalo’. Slušajući ih, uvidjelo se da nas ‘promatraju’ i primjećuju što činimo i govorimo. Neke opservacije trebale bi nas zabrinuti, a tiču se njihove izjave da među kršćanima nedostaje radosti, poručila je vijećnica iz Crikveničkog dekanata dodajući da je važan primjer i svjedočanstvo kojega mladimo dajemo.

Mladi, a osobito djeca, izrazila su da im je važno da se osjećaju dionicima Crkve i da se njihovo mišljenje uvažava. Na tom tragu, iznijet je problem kojega su naveli na jednom sinodalnom savjetovanju, a vezan je uz njihove roditelje koji pružaju podršku njihovom odlasku na sv. Mise, ali sami to ne čine. Djeca se nalaze pred izazovom na kojega ne znaju odgovoriti, a on je – kako motivirati roditelje da s njima odlaze na Euharistiju. Na ovim poljima pastoralno će se nastojati raditi kako bi sinodalni hod bio doista plodonosan u svjetlu gesla: zajedništvo – sudjelovanje – poslanje. Također, članovi Vijeća otvorili su i pitanja nedostatka orguljaša i zborovođa, a spomenute su i neprikladne pjesama koje se pjevaju tijekom liturgijskog slavlja i koje zadovoljavaju forme šansona, ali ne i prikladnih liturgijskih pjesama. U osvrtu na Sinodalne upitnike koji su podijeljeni vjernicima u župama i slabom povratku informacija, kao razlog navedene su izjave onih kojima su upitnici bili podijeljeni, da su preteški i preopsežni.

Riječki nadbiskup koadjutor referirao se na izvještaje predstavnika dekanata kazavši kako se isti zrcale u evanđeoskom tekstu koji je pročitan na početku sjednice. Slika je to dviju crkava. Mnogi su otišli, a mnogi koji su ostali skloni su osuđivanju. Danas u Crkvi imamo laičke skupine koje su ‘stariji sin’ i koji sije nezadovoljstvo, upozorio je mons. Uzinići na nove crkvene stvarnosti te potaknuo okupljene da dopuste Božjoj riječi da nam progovara i Duhu Svetom da djeluje.

U završnom dijelu skupštine razgovaralo se o kršćanskoj inicijaciji (katekumenatu), uključenosti župne zajednice, osobito vjernika laika u katekumenat te ulozi laičkih službi u inicijacijskim procesima u župnoj zajednici. Ovom prigodom predstavljena je himna sinode na tekst Alessandra Bonettija, nadahnute molitvom pape Franje za Sinodu, a koju su prevele Gianna Graziani i Silvja Segnan, a glazbu napisao Giovanni Geraci. Skupština je zaključena molitvom Anđeoskog pozdravljenja i zajedničkim objedom.