Koncelebrirali su vukovarski franjevci s dekanom o. Ivicom Jagodićem, domaći župnik fra Slavko Milić i domaći župni vikar fra Andro Tomislav Gluščić i kapelan policijske kapelanije sv. Euzebija i Poliona u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj u Vinkovcima vlč. Ivan Begović.

U vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo Naselje nalazilo se skladište vukovarske tvornice koje je služilo kao sklonište i ratna bolnica za stanovnike četvrti – zgrada Borovo komerca. JNA i srpske paravojne postrojbe su zgradu 19. studenoga 1991. godine, a znajući da su u njoj ranjenici i civili, okružili tenkovima i pucali, dok nisu srušili stupove, kada se urušio i dio zgrade. U podrumu Borovo komerca bilo je oko 800 ranjenika, njih 115 je odvedeno u nepoznato i ubijeno. To su podaci vukovarskih braniteljskih i stradalničkih udruga, kao i podaci da je u toj gradskoj četvrti ubijena 51 osoba. Ukupno 178 branitelja i civila ubijeno je na području Borova Naselja.

U propovijedi mons. Pranjić rekao je kako se o ubijenima u Borovo komercu, nažalost, gotovo uopće ne priča, „a tamo su ubijene stotine, tamo je bio i dio vukovarske bolnice, o kojoj se isto šuti. Oni koji su bili ubijeni, a prema informacijama koje mi je rekao o. Ante Perković, koji je u to vrijeme bio u tim zbivanjima, uglavnom su svi bili bačeni u Dunav. Koji su uhvaćeni živi, još ih i danas tražimo. Oni su bili odvedeni. Ubijeni su“. Mons. Pranjić poručio je da se mora govoriti istina, svidjelo se to nekome ili ne.

Domaći župnik u zahvali je napomenuo da je mons. Pranjić ispratio najviše poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i u Vukovaru. „Iako nisam bio vukovarski župnik, smatrao sam to svojom dužnošću i poštovanjem prema poginulima. Pored moje glave su proletjele tisuće granata u Vinkovcima. Ne želim nikoga prozivati, ali ne želim da se zaboravi ono što smo mi ovdje prošli, i ja osobno kao svećenik“, zaključio je mons. Pranjić.