Nakon molitve Trećega časa, pozdravljajući vijećnike i druge sudionike sjednice požeški biskup Antun Škvorčević kazao je da zajedno s njima želi zahvaliti Bogu za prevažnu i utješnu činjenicu: „U svim okolnostima života, uključujući i sadašnje stanje pandemije koronavirusa, mi smo Crkva Isusa Krista, i naše se poslanje trajno ostvaruje inicijativom uskrsloga Isusa Krista u snazi njegova Duha“. Ustvrdio je da o tom na svoj način govori i pisac Knjige Ponovljenog zakona u ulomku kratkog čitanja Trećeg časa koji veli da nas Bog na našem životnom putu nosi kao što otac nosi svog sinčića. Podsjetivši vijećnike na poslanje koje im je Bog udijelio po sakramentima krštenja i svetog reda, biskup im je zahvalio za sve ono što zajedno s drugim svećenicima Požeške biskupije nastoje činiti u trenutačnim okolnostima našeg postojanja, obilježenima krhkošću, slabošću, i u konačnici smrću. Istaknuo je da se za evangelizacijsko djelovanje ne smije čekati bolju i ljepšu situaciju od sadašnje, ustvrdivši da je svaka zdravstvena, gospodarska, politička ili neka druga situacija prigodna za naviještanje i svjedočenje evanđelja. Osvrnuo se na iskustvo potpune obustave okupljanja u crkvama prošlog proljeća stekli u traganju za načinom kako pastoralno djelovati u stanju ugroze koronavirusom, ponovivši načelo „ne dokidati, nego prilagoditi“ kojim su se vodili tijekom spomenutog vremena. Zahvalio je onim vjeroučiteljima i svećenicima koju su na čelu s Pastoralnim centrom nastojali tražiti mogućnosti da u Požeškoj biskupiji i u okolnostima pandemije na različite načine budu povezani s vjernicima, osobito kroz prijenose misnih slavlja i pobožnosti te online kateheza u pripravi za slavlje prve pričesti i krizme. Kazao je da na tom pozitivnom iskustvu žele graditi i ove pastoralne godine, kako je to zaključeno na prethodnoj sjednici Prezbiterskog vijeća, a prema planu i programu župne kateheze u pripravi za prvu pričest i potvrdu koji je predstavljen na Biskupijskom danu 26. rujna. Napomenuo je kako je u situaciji pandemije u okviru cjelovitog župnog pastorala, osim pitanja organiziranja i izvođenja župne kateheze, potrebno posebno se zauzeti za bolnički, odnosno bolesnički pastoral, kao i karitativno djelovanje. Rekao je da su kao pomoć u razmišljanju o navedenim pastoralnim razinama na ovu sjednicu pozvali vjeroučiteljice Ana-Mariju Biršić Glibo i Tihanu Petković angažirane u izradi kateheza, tajnicu biskupijskog Caritasa Katarinu Paulić i fra Kristijana Sinkovića, priora redovničke zajednice bolničkog reda Milosrdne braće i predsjednika Upravnog vijeća Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu koji je nedavno imenovan povjerenikom Požeške biskupije za bolnički pastoral. Spomenuo je kako će u navedenim nastojanjima od pomoći biti i poticaji pape Franje koji u svojoj novoj Enciklici »Fratelli tutti« s evanđeoskih polazišta uvjerava da je i u sadašnjim podjelama među ljudima i narodima moguće živjeti u međusobnom bratstvu i u socijalnom prijateljstvu. Svim sudionicima zaželio je ugodan boravak i plodonosan rad.

Tajnik Vijeća Robert Kupčak potom je pročitao zapisnik posljednje sjednice Vijeća. U okviru središnje točke dnevnog reda „Pastoralno djelovanje u okolnostima pandemije koronavirusa“ vjeroučiteljice Ana-Marija Biršić Glibo i Tihana Petković su, iz iskustva rada s djecom u školi i župi govorile o „Župnoj katehezi i radu s djecom i mladima“. Ističući pozitivne činjenice angažiranja vjeroučitelja oko izrade katehetske građe za kandidate za prvu pričest i potvrdu izrazile su zadovoljstvo što je oblikovan jedinstveni plan i program župne kateheze za godinu neposredne priprave kandidata za spomenute sakramente. Njime se župnu katehezu u Požeškoj biskupiji nastoji smjestiti u one okvire koje joj daju crkveni dokumenti, imajući na umu njezin cilj i svrhu: uvođenje djece i mladih u život po vjeri. Vjeroučiteljice su dodale kako mnoštvo različitih sadržaja u katehetskoj građi pripravnicima za svete sakramente pomaže da promisle o sebi u svjetlu vjere i sakramenta za koji se pripravljaju te pronađu svoje mjesto u župnoj zajednici čemu posebno pridonose različite poveznice s aktivnostima u župnoj zajednici.

U raspravi biskup Škvorčević rekao je kako je potrebno prihvatiti oblikovani plan i program župne kateheze „zato što nas njihovo ostvarivanje u trenutačnim okolnostima čini spremnima za svaku situaciju u kojoj se, s obzirom na epidemiološko stanje, kao Crkva možemo naći: za redovita okupljanja djece i mladih u župi, za okupljanje djelomičnog broja kad je netko od pripravnika za sakramente u izolaciji s mogućnošću online rada s takvima, ili kad se možda cijela vjeronaučna skupina zarazi u župi ili školi pa se priprava nastavlja samo online“. Istaknuo je kako se kroz spomenuti plan i program u izvanrednim okolnostima ostvaruje minimum katehetske priprave djece i mladih za sakramente te je on u tom smislu obvezatan na razini svih župa u Požeškoj biskupiji, uključujući dakako i sve ono što se pored toga može još učiniti. Postavljeno je pitanje trogodišnje priprave za sakrament potvrde koju predviđa Direktorij za pastoral sakramenata HBK, na što je odgovoreno kako ona nije dokinuta nego u sadašnjim okolnostima prilagođena mogućnostima, ali da se ona ni u redovitim uvjetima ne smije shvatiti kao svrha samoj sebi. Zaključujući temu, biskup je kazao kako postoje različiti pristupi župnoj katehezi i da je potrebno razmišljati i raspravljati o izrađenom planu i programu kao i o samoj katehetskoj građi zbog toga da dosegnemo razinu dostatne kvalitete rada s djecom i mladima, kako župna kateheza ne bi zaostajala za školskim vjeronaukom i mogla davati odgovor na suvremene potrebe djece i mladih, te je ona podložna trajnoj doradi i popravljanju. Dodao je kako u tom smislu treba za katehetski rad s digitalnim sredstvima napose za svećenike organizirati određene formacijske susrete.

Fra Kristijan Sinković, polazeći od petstoljetnog iskustva Bolničkog reda Milosrdne braće u pastoralu s bolesnicima, govorio je o temi „bolničko dušobrižništvo i pastoral bolesnih osoba“. Opisao je pastoralni rad s bolesnicima, njihovim obiteljima, ali i bolničkim djelatnicima koji se ostvaruje u bolnicama Milosrdne braće diljem svijeta, istaknuvši neke preduvjete koji bi trebali biti ostvareni u bolničkim ustanovama kako bi bolničko dušobrižništvo moglo biti kvalitetno i ne bude svedeno samo na primanje sakramenata, nego usmjereno na cjelovit pristup bolesniku. Biskup je o. Sinkoviću zahvalio za sve što Red kojem pripada čini u njihovoj Bolnici na Strmcu, uz želju da iskustvom svoga rada s bolesnicima pomogne svim bolničkim dušobrižnicima u Požeškoj biskupiji, što je zadaća Povjerenstvo kojemu je on odnedavno na čelu.

Potom je tajnica biskupijskog Caritasa Katarina Paulić govorila o temi „Caritas pred izazovom iseljavanja, demografskog problema, siromaštva, starosti i osamljenosti“. Podsjetila je na neke projekte kojim Caritas od svojih početaka nastoji dati konkretan odgovor na navedene izazove, od svakodnevne podjele kruha i mlijeka, toplog obroka, mjesečnih paketa prehrambenih i higijenskih potrepština. Dodala je kako biskupijska Zaklada za pomoć učenicima i studentima u ovoj školskoj godini pomaže 150 učenika i studenata, a u obliku jednokratne novčane pomoći iz Biskupijskog proračuna za pomoć obiteljima s brojnom djecom i drugim siromašnim obiteljima izdvojeno je 150.000 kuna. Spomenula je projekt takozvane socijalne samoposluge oko kojeg je minulih dana biskup Škvorčević vodio razgovor s požeškim gradonačelnikom i županom. Predstavila je akciju „Kutija dobrote“ koja se proteklih dana odvijala u požeškim katoličkim školama te akciju „Adventski kalendar dobrote“ s kojima će biti upoznati župnici, vjeroučitelji i članovi karitativne skupine pri župnim pastoralnim vijećima. Biskup je nakon rasprave o pojedinim organizacijskim pitanjima Caritasova djelovanja kazao kako u svim vremenima, a osobito u onima koja nisu lagana treba znati posvjedočiti svoju osjetljivost za ljude u potrebi, što se očituje u promicanju karitativne djelatnosti u župi gdje unutar župnog pastoralnog vijeća postoji skupina za to zadužena. Istaknuo je kako biskupijski Caritas ne smije zamijeniti župni Caritas, nego treba tražiti mogućnost uspostavljanja međusobne suradnje u cilju snažnijeg karitativnog djelovanja, „koje je očitovanje naše vjere u konkretnim okolnostima svake župe“, te je zaključio da na razini biskupijskog Caritasa treba imati posebnu osobu zaduženu za koordinaciju te suradnje.

U raspravi o nekim pitanjima upravne naravi među ostalim dogovoreno je održavanje ovogodišnjih jesenskih susreta trajne svećeničke formacije tzv. „korona“ koje će se uz pridržavanje epidemioloških mjera organizirati na razini arhiđakonata: 9. studenoga u Daruvaru za Zapadno-slavonski arhiđakonat; 10. studenoga u Slatini za Slavonsko-podravski arhiđakonat; 12. studenoga u Novoj Gradiški za Posavski arhiđakonat i 13. studenoga u Velikoj za Katedralni arhiđakonat. Na formacijskim susretima biti će predstavljena Enciklika pape Franje „Fratelli tutti“ – „Svi smo braća“ te naputak Kongregacije za kler „Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve“. Biskup je podsjetio na odredbu o prikupljanju raritetnih knjiga u župama radi njihova očuvanja od propadanja i zaštite koja se u predstojećem razdoblju treba provesti. Spomenuo je i važnost upotrebe onih župnih pečata koji su na neki način ozakonjeni u prijavi pojedine župe u državni registar pravnih osoba, te na potrebu da se memorandumski žigovi pojedinih župa ujednače, jer na tom području ima neukusa. Biskupijski ekonom Robert Mokri vijećnike je podsjetio na obvezu pravdanja prometa na župnim računima poreznoj upravi te pravovremenog prijavljivanja oporezivih župnih primanja kao što je iznajmljeno poljoprivredno zemljište i slično. Biskup je ustvrdio kako je uvijek potrebno ravnati se po zakonu „jer nas propisi štite u našem identitetu kako na crkvenom tako na građanskom području“.