Dubrovnik, (IKA) – Dubrovački biskup Mate Uzinić sudjelovao je u srijedu 30. svibnja ispred Kneževa dvora u Dubrovniku na otvaranju izložbene instalacije „Skriveni trečento” autorice Katarine Alamat Kusijanović, koja prikazuje skrivenu restauraciju sakralnog slikarstva s kraja 14. stoljeća s otoka Koločep i Lopud. Instalacija predstavlja rezultate višegodišnjeg projekta „Nepoznata trečentistička slikarska radionica – deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića” Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Tim predstavljanjem željela se obilježiti Europska godina kulturne baštine.
Uz biskupa Uzinića na otvorenju su govorili: zamjenica dubrovačkoga gradonačelnika Jelka Tepšić, akademik Igor Fisković, ravnateljica Hrvatskoga restauratorskog zavoda Tajana Pleše te autorica projekta Katarina Alamat Kusijanović.
Biskup Uzinić istaknuo je da naša umjetnička baština nije samo muzejski eksponat, nego da ona i suvremene naraštaje potiče na nova pitanja, pristupe i odgovore. „Dva slikarska djela, jedno s Koločepa, drugo s Lopuda, zahvaljujući istraživanjima više nisu primjeri konzervativnosti dubrovačke slikarske škole i lokalnih slikara oponašatelja, nego vrijedna djela gotičkoga slikarstva iz vremena kada je ono ravnopravno bujalo i s hrvatske i s talijanske strane Jadrana. Zahvaljujući ovom istraživanju sada nam je, naime, poznato da su ova dva oltarna poliptiha starija gotovo čitavo stoljeće negoli se do sada mislilo. Naravno, kao i u svakom pravom znanstvenome radu, nova spoznaja otvara nova pitanja i nova istraživanja jer su nam sada nepoznata imena slikara koji su ih naslikali.” Biskup Uzinić uputio je riječi zahvale upravi i svim djelatnicima Hrvatskoga restauratorskoga zavoda koji već dugi niz godina skrbe o kulturnome nasljeđu Dubrovačke biskupije. Zahvalio je i svim vjernicima i drugim građanima s terena koji potiču i pomažu u očuvanju kulturne baštine, rekavši kako su njihov poticaj i pomoć istodobno i poticaj za adekvatnu promidžbu kulturne baštine koju posjedujemo.
Zamjenica gradonačelnika Tepšić napomenula je kako je ovo iznimni kulturni događaj u ponudi grada Dubrovnika te jedinstvena prilika da se bolje upoznamo s baštinom toga kraja. Prisjetila se kako je imala priliku boraviti u radnom prostoru tijekom restauracije te da se tek tad može shvatiti koliko je posao restauratora vrijedan i važan, posebice kada urodi ovako kreativnim produktom.
Akademik Fisković kazao je kako je čitava ova manifestacija priređena za domaću čeljad i hrvatsku kulturu. Naglasio je kako je ova vrlo izvorna zamisao uspjela iskazati plodove mukotrpnog restauratorskog rada javnosti. „Ovo govori o neprestanom kontinuitetu onoga što povezuje umjetnost s javnim životom, a Dubrovnik je prepun toga. Ovaj trenutak povezuje čitav niz faktora, povezuje prošlost sa sadašnjicom i čini da Dubrovnik na taj način živi.”
Ravnateljica Pleše kazala je kako je uobičajeno da se restauratorski radovi predstavljaju u zatvorenim prostorima, unutar zidova nekih institucija, međutim jedan od glavnih postulata Europske godine kulturne baštine je upravo poticanja građana na istraživanje bogate kulturne baštine. Ustvrdila je kako samo kroz znanje možemo biti pravi baštinici, ali time štitimo i njenu jedinstveno vrijednost.
Autorica Kusijanović rekla je kako ovo nije samo prikaz dugogodišnjega restauratorskog rada već prvenstveno istraživačka priča. Prisutnima je otkrila kako su instalaciju u radionici prozvali „kocka-klopka” jer služi da privuče i zainteresira posjetitelje, a istodobno klopka jer ne žele zarobiti nego samo skrenuti pozornost na brojne aspekte restauratorske struke. Također je rekla kako je ova instalacija prilagođena raznim uzrastima i interesima. Na kraju je zahvalila svima koji su pomogli u realizaciji ovog projekta, posebice svom kolegi restauratoru Eliju Karamatiću koji je ujedno i autor konstrukcije kao i autor video-uratka unutar kocke. Unutar posebno konstruirane „kocke” projicira se videoprezentacija s kompjutorskom simulacijom. Na vanjskim stranicama otisnuti su kolaži trečentističkih likova svetaca s panela dvaju oltara, posloženih poput šetača na gradskoj ulici. Zainteresirani će moći pogledati instalaciju iduća tri tjedna.
Uz duge i zahtjevne konzervatorsko-restauratorske radove na lopudskom poliptihu, projekt „Nepoznata trečentistička slikarska radionica – deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića” Hrvatskoga restauratorskog zavoda uključivao je i opsežne istraživačke radove koji su otkrili nužnost novog datiranja i atribucije toga iznimnog djela. Istraživanja su proširena i na poliptih s Koločepa, koji je po mnogočemu sličan lopudskomu. Dva su oltara određena kao djelo majstora 15. stoljeća, a slijedom arhivskih zapisa pripisivana su dvojici dubrovačkih slikara. Rezultati istraživačkih radova pomaknuli su vrijeme njihova nastanka u drugu polovicu 14. stoljeća. Raznovrsne tehničke i komparativne analize pokazale su potencijalnu bliskost njihova autora krugu Paola Veneziana. Novo tumačenje prihvaćeno ju u stručnim krugovima i donosi nove, važne spoznaje u interpretaciji povijesti dubrovačkog slikarstva.