Slavlje srebrnoga jubileja i patrona Župe Bezgrešnog Srca Marijina u Slavonskom Brodu

Svečano misno slavlje uz domaćeg župnika Andriju Djakovića i još trinaestoricu svećenika predvodio je župnik brodske župe Gospe Brze Pomoći preč. Ivan Lenić. Govoreći o Bezgrešnom Srcu Marijinu župnik Lenić u homiliji naglasio je kako se u Marijino srce puno toga pohranjivalo te je ono nakon Isusova najbogatija riznica, jer Marija je na najbolji način čuvala i meditirala Božja čudesa, koja se tiču i svih nas, dionika povijesti spasenja u Kristu, a koju spominje i papa Franjo u apostolskoj pobudnici Radost ljubavi.

„Marijino srce je tako bilo i ostalo mjesto živoga pamćenja, čuvanja sjećanja i spomena na sva Božja djela u Sinu. Marija je sama ne samo riječima, nego srcem pristajala uz božanske planove, te je u srcu prebirala mnoge nedoumice u pogledu njihovih ostvarenja, ali se i tada izručivala božanskom vodstvu, a na kraju sve čuvala u srcu, bila živom spomenicom na Sina i početke Crkve. I ne samo početke, nego majkom i učiteljicom svima nama do danas. Sve to čini s čistom, neizrecivom majčinskom ljubavlju. U svemu vjerna Sinovljevoj oporuci. Njezino srce ćuti sve radosti i ushite svoje djece, ali i brige i patnje iste; ona ohrabruje da ne klonemo u ljubavi i predanju, žrtvama i nemoćima. Dok je ona nekoć privinula Ivana na svoje srce, a on nju, tako se danas i mi naslanjamo na to isto Srce, da bi ona čuvala nas, naše obitelji, te ovu župnu zajednicu koja živi pod njezinim okriljem punih 25 godina“, rekao je uz ostalo župnik Lenić.

Čestitajući župljanima vrijednu obljetnicu naglasio je: „Naoko, ovo nije veliki jubilej, dugi niz godina… ali je bogati i vrijedni tijek građenje žive Crkve u ovom dijelu grada, u vašim obiteljima. Vrijedno je danas zahvaljivanja Bogu i pohvale vama, draga braćo i sestre, kako ste vjernički mudro i s ljubavlju, u isto vrijeme gradili vjerničko zajedništvo i objekte za život župe, napose ovu lijepu crkvu Bezgrešnoga Srca Marijina. I danas se svi živo sjećamo svečanoga slavlja njezine posvete, koje je u sebi ujedinilo tolike čežnje i trud, veliku ljubav i živo zajedništvo. Ono je svime progovaralo! I ono vam uvijek treba biti poticajem“.

Župljanima je poručio da ih nikada ne obuzmu strepnje i strahovi, nego se uvijek pouzdaju u Krista i na njemu – zaglavnom kamenu i glavi Crkve živom vjerom i ljubavlju i dalje grade svoju župnu zajednicu te se daju voditi ohrabrenjem pape Franje prigodom posvete Bezgrešnom Srcu Marijinu 2013. g., kada je rekao: „Neka nam Marija pomogne da bez otpora dopustimo da nas Bog iznenadi, da mu budemo vjerni svakoga dana, te da ga slavimo i zahvaljujemo mu jer on je naša snaga“.

U završnici je izrekao čin predanja riječima pape Franje. „Blažena Djevice Marijo…, obnovljenom zahvalnošću za tvoju majčinsku nazočnost ujedinjujemo svoj glas s glasovima svih naraštaja koji te zovu blaženom. Čuvaj naš život u svojim rukama. Pouči nas svojoj ljubavi… Sve nas stavi pod svoju zaštitu i predaj svom ljubljenom Sinu, našem Gospodinu Isusu“.

Pjevanje na misi predvodio je župni zbor predvođen s. Ankicom Tomas, a na kraju mise jednom pjesmom i zbor Zlatna harfa. Uz prigodan dar zahvalu župniku za sve učinjeno u njegovih 25 godina službe u toj župi izrekao je uime župljana Dražen Topić.

Župnik Djaković zahvalio je na kraju dragom Bogu na svemu što je za po župljanima i ostalim dobročiniteljima činio za njihovu župnu zajednicu te su u 25 godina uz gradnju žive zajednice uspjeli sagradili i prelijepu župnu crkvu, koju je 2016. posvetio nadbiskup Đuro Hranić.

Simbolično su u znak zahvale Gospodinu za tolike primljene darove pri kraju mise djeca i mladi na oltar prinosili 25 svijeća.

Župa Bezgrešnog Srca Marijina osnovana je 1991. odvajanjem od župe Brodski Varoš. Osnivanje župe pokrenuo je vlč. Stjepan Sokolović, koji je bio i prvi upravitelj te župe, kada je misna slavlja služio u osnovnoj školi Ivane Brlić – Mažuranić na Budainci. Godine 1994. za župnika dolazi Alojzije Asić. Već sljedeće 1995. godine mise se slave u novoj dvorani, koje je prilagođena liturgijskim potrebama. Dana 25. veljače 1996., kada za župnika dolazi prvi samostalni upravitelj župe Andrija Djaković, župa je počela svoj samostalni hod.

Dovršivši dvoranu, župnik Djaković započeo je 1997. gradnju župnoga doma i pastoralnog centra. Zajedno sa župnikom svoj katehetsko-pastoralni rad započela je i s. Ksenija Majstorović, koju je 2005. naslijedila s. Ankica Tomas, a obje su članice Družbe milosrdnih sestra sv. Križa iz Đakova. Župa je danas u gradu prepoznatljiva po tridesetak malih bazičnih zajednica kako za djecu i mlade, tako i za odrasle vjernike.