Moćima sv. Antuna podijeljen je blagoslov vjernicima na kraju mise. Isti blagoslov s posebno okićenog i uređenog oltara sv. Antuna dobili su i svi koji su sudjelovali na svečanosti blagoslova djece i cvijeća koju je predvodio gvardijan samostana fra Veselko Grubišić.

Propovjednik je podsjetio na život sv. Antuna naglasivši kako je on tako živio da je u samo pedeset i pet godina svoga zemaljskog života postigao svetost i postao kasnije zaštitnikom mnogih država, gradova i župa. Njegova majka ga je voljela ne samo kao svog sina nego i tako da ga je predala u Božje ruke. On se posvetio molitvi i studiju. Ispričao je i kako je tekao Antunov put prema franjevaštvu i opisao Antunovo upoznavanje sa sv. Franjom koji ga je, kad ga je čuo kako propovijeda, prepoznao kao osobu koja može biti propovjednik franjevačkog reda i naučitelj cijele ondašnje Europe.

„Mi često planiramo nešto, a Bog drugačije odredi nego što smo mi planirali“, poručio je propovjednik ilustrirajući to primjerom života sv. Antuna. Kazao je i kako je sv. Antun živio ono što je propovijedao. Bog je činio čuda na njegove riječi, a on je ostao ponizan govoreći da ono što govori nije njegova nauka nego onoga koji ga je poslao.

Poručio je vjernicima da ono što od sv. Antuna i sv. Franje trebaju naučiti su „poniznost, dobrota, jednostavnost“.

Predvoditelj slavlja u propovijedi je podsjetio i na blagdan sv. Antuna 1437. godine, u vrijeme kada je harala kuga od koje su mnogi umirali. O tom događaju ostao je zapis u kojem, uz ostalo, stoji kako je na sjednici 24. svibnja 1437. godina zaključeno da čitava vlada sudjeluje u crkvenim obredima u franjevačkoj crkvi 13. lipnja, na dan sv. Ante. Da bi ih ovaj svetac svojim zagovorom spasio od kuge ujedno su odredili da se napravi slika lika sv. Franje i lika sv. Ante, a između njih slika grada Dubrovnika. To je trebalo nositi u procesiji dok se budu pjevale litanije. A Veliko vijeće naknadno će odlučiti na koji će se način ubuduće slaviti dan sv. Ante.

Ništa od toga do danas nije sačuvano u praksi ovoga života, nastavio je propovjednik te ustvrdio kako nema mudrosti bez Božje mudrosti i kako čovjek ne može opstati kao čovjek jer je vezan uz Boga, svoga Stvoritelja.

„Bog čuje sve što smo izgovorili, a i ono što nismo izgovorili. Bog iz našeg srca čuje naše vapaje“, kazao je ispovjednik Jerkan te primijetio kako su svi okupljeni tu došli s nekom željom, prošnjom. „Ako nas itko razumije Bog nas razumije.“ A sv. Ante i drugi sveci neka mole za nas, zaključio je.

U molitvi vjernika vjernici su pjevanjem koje je predvodio fra Vito Smoljan odgovarali na molitvene zazive, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Male braće. Na kraju mise izmoljena je i posebna molitva sv. Antunu.

Ususret blagdana sv. Antuna kod Male braće se molila pobožnost Trinaest utoraka u čast sv. Antuna, a također je priređena devetnica uoči blagdana. Na sam blagdan bilo je više misa u franjevačkoj crkvi. Štovatelji sv. Antuna mogli su sudjelovati na slavljima ne samo u prostoru crkve nego i iz klaustra samostana. U klaustru je također bio postavljen kip sv. Antuna ispred kojeg su se vjernici zaustavljali u osobnim molitvama i palili svijeće.