Misno slavlje predvodio je duhovnik sjemeništaraca don Ivo Bezina uz koncelebraciju rektora, vicerektora i duhovnika Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu: don Đuliana Trdića, don Franje-Frankopana Velića i don Mate Brečića, ravnatelja Sjemeništa don Vedrana Torića i nadbiskupovog tajnika don Nikole Šakića.

U propovijedi je don Ivo Bezina protumačio evanđeoski tekst, koji govori o Isusovu izlječenju uzetoga. Naglasio je vjeru ljudi koji su kroz krov spustili uzetoga pred Isusa, njihovu požrtvovnost, upornost i usmjerenost na ono bitno. Naglasivši da jaka vjera ne preže pred poteškoćama i preprekama. Kao važnu lekciju spominje Isusove riječi uzetome: „Idi, opraštaju ti se grijesi.“ Te riječi farizeje i pismoznance su potaknule na mrmljanje i pitanje: Tko je taj da može opraštati grijehe? Evanđeoski tekst govori kako su upravo oni otišli doma mrmljajući i smišljajući opakosti kako Isusa pogubiti, dok su četvorica koja su donijela uzetoga i on sam otišli doma sretni slaveći Boga. Propovjednik je upozorio kako na religijske susrete možemo dolaziti kao promatrači tražeći pogreške i ono što iskače iz reda, sa znatiželjom iščekujući nešto izvanredno i ostajući samo na tome, kao oni koji samo mrmljaju i promatraju što drugi čine a istodobno ne vidjeti čovjeka u potrebi. Ili možemo dopustiti da budemo motivirani čistom vjerom i ispasti blesavi u očima drugih ali doživjeti spasonosni susret s Kristom i odlaziti kući radosni slaveći Boga. Vrijeme adventa je vrijeme priprave za susret s Kristom Spasiteljem, naglasio je između ostaloga don Ivo.

Crkvu Sv. Nikole na južnom obronku Marjana sagradili su supružnici Rako i žena mu Elizabeta i predali je Bogdanu, opatu benediktinskog samostana  na Sustjepanu, sa zemljištem za njezino uzdržavanje. Kamen temeljac blagoslovio je 1219. godine trogirski biskup Treguan, jer je u to vrijeme Split bio bez nadbiskupa. Uz crkvu je u 14. stoljeću bila bratovština, a u 16. stoljeću obitavalište pustinjaka. U 17. stoljeću crkva je bila oštećena od Turaka. Društvo Marjan crkvu je obnovilo 1919. i 1990. godine, kako je upisano na kamenoj ploči na sjevernoj strani crkve. U crkvi se slavi misa na blagdan sv. Nikole 6. prosinca. Crkva se nalazi pod upravom Nadbiskupskog sjemeništa od 1699. godine. Crkvena lađa je duga 6,50 i široka 4,50 metara, a četvrtasta apsida, u kojoj je kamena menza prema puku, 1,50 metara je duga i 3 metra široka. Iza oltara na zidu apside nalazi se prozorčić s kamenom rešetkom (tranzena). Uz južni zid crkve prislonjen je romaničko-gotički zvonik na preslicu za jedno zvono. U vrhu pročelja je gotičko-renesansni kip Boga Oca. Ispred crkve bili su grobovi bratima i pustinjaka, koji su 1922. godine uklonjeni. Crkva Sv. Nikole u 13. stoljeću nazivala se „Sveti Nikola de Serra” ili „de Serranda”, što bi značilo Sveti Nikola na Kosi, Marjanskoj kosi ili „na Gori”. Crkva je pokrivena kamenim pločama.