Govoreći o mučeniku sv. Stjepanu, propovjednik je potaknuo okupljene vjernike na promišljanje zašto Crkva u ovo božićno vrijeme stavlja blagdan jednog mučenika kad bismo svi nekako ružne i teške stvari željeli staviti sa strane i radije bismo dolazili u crkvu i klanjali se Malom Isusu. Podsjetio je na Isusovu spasiteljsku ulogu, rekavši kako sv. Stjepan upravo podsjeća na Veliki petak i Uskrs. Liturgija današnjeg dana nam želi posvijestiti u kakav je svijet Isus došao odnosno u kakvom svijetu živimo, kazao je đakon. Time se posviješćuje i zašto je Isus u jaslicama došao na ovaj svijet. To je Stjepan znao.

Sv. Stjepan je poput svoga učitelja umro praštajući, sljedeći i na taj način svoga učitelja, kazao je đakon Mudri. Skrenuo je pozornost i na Savla, kasnije sv. Pavla, koji se spominje u čitanju. Predočio je i njegovu uvjerenost u to da ide dobrim putem, da sve najbolje zna a što se često događa ljudima. Vjerujem da je sv. Stjepan svojom smrću imao utjecaja na obraćenje sv. Pavla i izmolio ga.

Obraćajući se stanovnicima Sustjepana propovjednik je istaknuo kako sv. Stjepan uspijeva spojiti naviještanje Božje riječi i karitativno djelovanje. Prva sedmorica đakona bila su zaređena, kako opisuju Djela apostolska, da bi pomagali kod stolova i udovicama. Sv. Stjepan je u tome prednjačio, a Duh Sveti pratio je njegovo djelovanje.

Ovaj blagdan nam je poziv da budemo svjedoci vjere, nade i ljubavi poput sv. Stjepana, ali i da nam negdje u mislima bude i Savao da, zazivajući sv. Stjepana, molimo ga da on izmoli i naše obraćenje ukoliko ga nismo doživjeli. Sveti Stjepan vidio je otvorena nebesa, vidio je cilj i svojega i našega spasenja. Idući ovim svijetom puno puta nam cilj izgleda daleko, teško nam je, padamo. Crkva nas zato podsjeća na mnoge primjere svetaca, mučenika koji nam mogu biti potpora na našem putu prema konačnom spasenju. Zato danas molimo: Sveti Stjepane moli za nas!

Crkva Sv. Stjepana u Sustjepanu najstarija je crkvica u Rijeci dubrovačkoj. Kroničari navode da je sagrađena darom hrvatskog kralja Stjepana Miroslava koji je 948. godine sa svojom suprugom Margaritom pohodio Dubrovnik. Izvorna crkvica građena vjerojatno u 10. stoljeću stradala je u požaru na blagdan sv. Stjepana 1869. godine. Prilikom obnove crkva je povišena te je sagrađena i sakristija.