Brojnim molitvama i zazivima tada su se svetome Josipu utjecali žitelji toga bračkoga mjesta, vjerujući da će se zagovorom sveca njihovi najbliži koje su s otoka odveli nacisti vratiti na otok svojim obiteljima, što se i dogodilo, a tek nekoliko njih je stradalo. U znak zahvale sv. Josipu Postirani su podigli svecu u čast zavjetnu crkvu na predjelu Glavica 2011., svečev kip te mu obećali molitvu i štovanje. Zbog danoga zavjeta i odanosti svetome Josipu ova je godina u toj župi proglašena i Godinom svetoga Josipa.

Govoreći o svetkovini koja se, osim u bračkoj župi i mjestu slavi i u hrvatskome narodu i općoj Crkvi, svećenik Martinić primijetio je kako je svetkovina iz godine u godinu sve aktualnija i to iz razloga što se uz nju povezuje Dan očeva.

Osvrnuvši se na život svetoga Josipa ustvrdio je kako on bio obilježen dramatičnim trenutcima, lomovima i neizvjesnostima. „Josip kao čovjek, svetac i Božji ugodnik ima u sebi toliko toga što mi ne bismo prihvatili kao nešto što dolazi od Boga. Liturgijski tekstovi prikazuju nam Josipa kao čovjeka koji u životu prolazi dramatične trenutke zbog kojih se možemo pitati je li Bog doista bio na njegovoj strani. U trenutku kada se Bog umiješao u život Josipa i Marije sve je postalo strahovito teško. Njegova zaručnica Marija postaje trudna, a da on nije otac njezina djeteta. Zakon je tada bio na Josipovoj strani. Josip je imao pravo Mariju prijaviti, a ona je mogla biti kamenovana. Da je Josip u tome trenutku bio na strani zakona, mi danas ne bismo bili ovdje gdje jesmo. Postoje situacije u životu kada se ne čini onako kako svi čine ili kako zakon propisuje da treba činiti. Treba biti na strani Boga, na strani ljubavi i na strani života u punome smislu te riječi”, istaknuo je, uz ostalo, vlč. Martinić.

U homiliji je ustvrdio kako su Josip, Marija i Isus bili obitelj. Josip i Marija imali su Isusa kojega im je Bog povjerio. „Ne smijemo zaboraviti da su Isusovi roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. U Jeruzalem nije odlazila samo Marija, niti Marija s Isusom, već je cijela obitelj hodočastila u Jeruzalem“, istaknuo je, uputivši na potrebu zajedništva u obitelji. U tome smislu  problematizirao je današnje poimanje obitelji prema kojemu obitelj čini otac, majka i dijete. Pojasnio je kako se radi o uskome poimanju obitelji, naglasivši kako obitelj uključuje i bake i djedove, zatim drugu rodbinu koji svi zajedno čine veliku obitelj.

„Isus je bio odgajan u društvu u kojemu je cvjetalo povjerenje”, ustvrdio je, primijetivši kako su roditelji u današnje vrijeme paničari te u svakome trenutku imaju potrebu znati gdje se nalaze njihova djeca, s kime su i što rade. „U Isusovo vrijeme zajednica je bila šira obitelj. Ako otac i majka nisu bili prisutni, tada je šira zajednica vodila brigu i preuzimala odgovornost za dijete”, pojasnio je vlč. Martinić. Naglasio je kako roditelji na dijete ne smiju gledati kao na osobno vlasništvo, već kao na dar koji im je Bog povjerio. U homiliji potaknuo je vjernike da se kod obiteljskog stola mole i utječu svetome Josipu u zagovor.

Pred kraj svečane mise otpjevan je „Veliča duša moja Gospodina”. U završnoj poruci postirski župnik zahvalio je svima koji su sudjelovali proteklih dana u organizaciji slavlja zavjetne svetkovine. Izrazio je radost zbog odaziva vjernika u devetnici koja je prethodila proslavi. U tijeku neposredne priprave za proslavu sv. Josipa, 10. ožujka skupina postirskih vjernika hodočastila je u biskupijsko svetište svetoga Josipa u Milni, do uvale Osibova gdje se nalazi zavjetna svečeva crkva.

Na kraju slavlja župnik Martinić najavio je vjernicima da će središnja proslava 80. obljetnice postirskoga zavjeta biti upriličena u nedjelju 12. svibnja. Tom prigodom bit će blagoslovljen i kip svetoga Josipa koji se za tu prigodu izrađuje u prirodnoj veličini u Italiji te će po dolasku biti postavljen u pripremljenoj niši župne crkve.