Slika idealnog političara

Kateheza br. 72 – Program kralja vjernog Bogu
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 100

1. Nakon dviju kateheza posvećenih značenju uskrsnih slavlja ponovno se vraćamo našim razmatranjima nad časoslovom. Za utorak četvrtog tjedna časoslov nam predlaže psalam 100, kojeg smo upravo čuli. To je meditacija koja opisuje sliku idealnog političara, koji se u svom životu mora ugledati na Božje djelovanje u upravljanju svijetom: to je djelovanje vođeno moralnom neporočnošću i odlučnim zauzimanjem protiv nepravdi. Taj se tekst sada iznova predlaže kao životni program za vjernika koji započinje svoj radni dan i odnos s bližnjim. To je program “dobrote i pravde” (usp. r. 1), koji je podijeljen na dvije velike moralne linije.

2. Prva je nazvana “put savršenstva” i okrenuta je veličanju osobnih životnih odabira, učinjenih “u nedužnosti srca”, to jest savršenom ispravnošću savjesti (usp. r. 2). S jedne strane, na pozitivan se način govori o velikim moralnim krepostima koje ispunjaju svjetlošću “dom”, to jest obitelj pravednika (usp. r. 2): mudrost koja pomaže dobro shvatiti i prosuđivati; nedužnost koja je čistoća srca i života; i, na kraju, neporočnost savjesti koja ne podnosi kompromise sa zlom. S druge strane, psalmist predstavlja negativno djelovanje. Riječ je o borbi protiv svakog zlodjela i nepravde, tako da se svako izopačenje moralnog poretka drži daleko od vlastitog doma i vlastitih odabira (usp. rr. 3-4).

Kao što je pisao sveti Bazilije, veliki otac istočne Crkve, u svom djelu “Krštenje”, “niti zadovoljstvo jednog trenutka koje truje misao ne smije uznemirivati onoga koji je suukopan s Kristom u smrti sličnoj njegovoj” (Opere ascetiche, Torino 1980., str. 548

3. Druga se linija razvija u završnom dijelu psalma (usp. rr. 5-8) i pojašnjava važnost karakterističnih javnih i društvenih vrlina. I u ovom slučaju nabrajaju se bitne točke života koji hoće oštro i postojano odbaciti zlo.

Prije svega borba protiv klevete i tajnog prokazivanja, temeljnog zauzimanja u društvu u kojem vlada usmena predaja, koje je posebnu važnost pridavalo ulozi riječi u međuljudskim odnosima. Kralj, koji vrši također vlast suca, najavljuje da će u toj borbi postupiti s najvećom strogošću: pogubit će klevetnika (usp. r. 5). Odbacuje se zatim svaka nadutost i oholost; odbacuje se društvo i savjet onoga koji uvijek postupa s prijevarom i lažju. Na kraju, kralj izjavljuje na koji način želi izabrati svoje “sluge” (usp. r. 6), to jest svoje ministre. Nastojat će ih izabrati među “vjernima na zemlji”. Želi se okružiti čestitim ljudima i odbaciti kontakt s onim “tko spletke kuje” (usp. r. 7).

4. Posljednji redak psalma je osobito snažan. Može kod kršćanskog čitatelja izazvati zbunjenost, jer najavljuje istrebljenje: “Svaki ću dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit ću iz grada Jahvina sve koji čine bezakonje” (r. 8). Važno je ipak sjetiti se jednoga: onaj koji govori nije bilo koji pojedinac, nego kralj, najviši odgovorni za pravednost u zemlji. Tom frazom on na hiperboličan način izražava svoju zauzetost u borbi protiv zločinstva, obveznu zauzetost, koju dijeli sa svima onima koji su odgovorni za vođenje javne stvari.

Očigledno da ta zadaća krvnika ne spada na svakoga građanina! Zato ako pojedini vjernici žele na sebe primijeniti frazu iz toga psalma, moraju to činiti na sličan način, odlučiti naime iskorijeniti svako jutro iz vlastitog srca i vlastitog vladanja zlu biljku potkupljivosti i nasilja, izopačenosti i zla, kao i svaki oblik sebičnosti i nepravde.

5. Zaključimo našu meditaciju vraćajući se početku psalma: “Da zapjevam o dobroti i pravednosti…” (r. 1). Drevni kršćanski pisac Euzebije Cezarejski u svojim Komentarima na psalme, ističe prvenstvo ljubavi nad nužnom pravednošću: “Pjevat ću o tvome milosrđu i tvome sudu, pokazujući način koji ti je uobičajen: ne prvo suditi a zatim imati milosrđa, nego prvo imati milosrđa i zatim suditi, i s blagošću i s milosrđem donositi presude.

Zbog toga ja sâm, vršeći milosrđe i pravednost prema bližnjemu, usuđujem se pristupiti da bi pjevao pjesme i psalme tebi. Svjestan dakle da tako treba djelovati, čuvam neokaljanim i nedužnim moje putove, siguran da će ti se na taj način svidjeti moje pjevanje pjesama po dobrim djelima” (PG 23,1241).