Slovačka - vjerna Kristu i Crkvi

1. Želim se danas s vama zadržati na svom apostolskom putovanju, kojeg sam proteklih dana imao radost ostvariti u Slovačkoj. Zahvalan sam Gospodinu koji mi je treći put dao posjetiti tu plemenitu zemlju. Ponavljam izraze osjećaja zahvalnosti svima onima koji su me primili s tolikom srdačnošću. Zahvaljujem prije svega časnoj braći u episkopatu, gospodinu Predsjedniku Republike i ostalim vlastima, kao i onima koji su se pobrinuli za svaki vidik mog boravka u toj zemlji.

2. Vjerna Kristu i Crkvi: takvom se Slovačka predstavlja kroz svoju povijest. Došavši k njoj osobno, želio sam je poduprijeti u toj vjernosti, dok s pouzdanjem kroči prema budućnosti. Sa zadovoljstvom sam se mogao diviti gospodarskom i društvenom razvoju koji je postignut u ovim godinama. Siguran sam da će, ulaskom u Europsku uniju, slovački narod znati pružiti izgradnji Europe valjan doprinos također na planu vrijednosti. Ona, hvala Bogu, posjeduje bogatu duhovnu baštinu, koju je, usprkos okrutnom progonu podnesenom u prošlosti, znala čvrsto čuvati. Tomu je rječito svjedočanstvo obećavajući procvat kršćanskog života i svećeničkih i redovničkih zvanja koji se danas događa. Molim da taj dragi narod s pouzdanjem nastavi taj put.
3. Prva dionica mog hodočašća bila je posjeta katedrali u Trnavi, crkvi majci nadbiskupije Bratislava-Trnava. Iz toga hrama, posvećenog svetom Ivanu Krstitelju, zatražio sam od kršćana da sve više budu neustrašivi svjedoci evanđelja.
Sljedeći su dani imali u središtu lijepa i duboka euharistijska slavlja, uz dobro priređenu liturgiju i pjesme i sa snažnim i pobožnim sudjelovanjem kršćanskog naroda. Prvo je održano na trgu u Banskoj Bystrici, u središnjem dijelu zemlje. Komentirajući evanđelje Naviještenja istaknuo sam potrebu njegovanja, počevši od obitelji, zrele slobode. Samo se na taj način može odgovoriti na Božji poziv, po primjeru Djevice Marije.
U Banskoj Bystrici sam se, nadalje, susreo s članovima Slovačke biskupske konferencije. Potaknuo sam ih da nastave mnogovrsno djelo promicanja kršćanskog života, nakon mračnih godina komunističke izolacije i diktature.

4. Otišao sam zatim u Rožnavu, glavno mjesto zemljoradničkog kraja. U toj je sredini vrlo rječito odzvanjala evanđeoska prispodoba o sijaču. Da! Božja je riječ sjeme novog života. Obraćajući se na osobit način težacima istaknuo sam koliko je važan njihov doprinos izgradnji nacije. Treba ipak da ostanu čvrsto ukorijenjeni u svoju stoljetnu kršćansku tradiciju. U Rožnavi sam jednako tako imao priliku pozdraviti brojnu zajednicu mađarskih vjernika.

Posljednja i najvažnija postaja toga mog apostolskog putovanja zbila se u glavnom gradu Bratislavi. U tijeku svečane mise imao sam radost proglasiti blaženima dvoje sinova te zemlje: biskupa Vasila Hopku i s. Zdenku Ceciliju Schelingovu, žrtve okrutnih progona komunističkog režima u 50-im godinama; oboje svjedoci vjere 20. stoljeća, uzdignuti na čast oltara upravo u dan Uzvišenja svetog Križa. Oni podsjećaju kako je slovački narod, u dramatičnim trenucima patnje, našao snagu i nadu u Kristovu križu: O Crux, ave spes unica! Zdravo Križu, nado jedina!

5. Potpora Crkvi u Slovačkoj bila je Žalosna Gospa, njezina jedina zaštitnica. Ujedinjeni s njom, koja je ostala uz svog Sina na Kalvariji, naša braća Slovaci, i u ovom našem dobu, nastoje ostati vjerni Kristu i Crkvi. Neka Žalosna Djevica zaštiti Slovačku, da ljubomorno čuva evanđelje, najdragocjenije blago koje treba naviještati i svjedočiti svetošću života.

Neka te blagoslovi Svevišnji Bog, draga Slovačko! Hvala za tvoju ljubav prema Crkvi i Petrovu nasljedniku.