Služavke Maloga Isusa pohodile Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja

Došle su na poziv župnika te župe preč. Mladena Štivina, novogradiškog dekana, koji je prošle godine pohodivši Samostan Služavki Maloga Isusa u Sarajevu i dječji dom „Egipat“, zamolio sestre da dođu u njegovu župu i vjernicima približe lik i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera. Zamolio ih je i da pokrenu Devetnicu Djetetu Isusu koju sestre mole svakoga 25. u mjesecu na nakanu Stadlerova proglašenja blaženim i svetim.

S obzirom da ove godine slave 125. obljetnicu utemeljenja Stadlerovih institucija u Sarajevu – Stadlerov „Egipat“ i „Betlehem“ – u svojoj su Sarajevskoj provinciji, sestre ovu godinu proglasile Godinom Stadlerova Caritasa. S. Ljilja potaknuta radom utemeljitelja njihove Družbe, održala je prigodno predavanje o temi „Tjelesna djela milosrđa – Gladne nahraniti“.

Pojasnila je na početku da djelo milosrđa po sebi uvijek podrazumijeva stanovitu nezasluženost kod onoga koji nešto prima, kao i neuvjetovanost od strane onoga koji nešto daje te da je kršćansko milosrđe više od solidarnosti i suosjećanja. Konkretizirajući tjelesno djelo milosrđa – gladne nahraniti naglasila je kako je glad za čovjeka jedna od najtežih stvari u životu te potkrijepila to primjerima iz Biblije.

Naglasivši kako Stadler može biti uzor življenja milosrđa u konkretnom životu navela je nekoliko primjera iz njegova života, počevši od prvoga dana kada je došao u Vrhbosansku nadbiskupiju kada je u svom iznajmljenom stanu dijelio siromasima sve što je imao i sam ih posluživao pa kroz cijeli njegov život.

„Stadlerov suvremenik p. Hammerl za njega je rekao kako je uvijek bio tamo gdje se pojavila neka nevolja. Stoga je Satdlera nazvao apostolom kršćanskog Caritasa. Molimo Boga za takvu apostolsku ljubav i revnost. Pred sobom imamo uzor čovjeka, nadbiskupa koji je uvijek bio tamo gdje ga ljudi trebaju. Od njega možemo učiti i od Boga moliti milost osjetljivosti za potrebe drugih. Daj nam Gospodine, osjetiti potrebe onih koje susrećemo. Daj nam raspoloživost i spremnost staviti se na službu. Daj nam Stadlerove dosjetljivosti, da iznalazimo uvijek nove načine blizine i pomoći siromasima“, rekla je uz ostalo s. M. Ljilja.

Na kraju je u molitvi zavapila Gospodinu: „Pomozi nam Gospodine, da budemo ljudi otvorena duha i srca. Daj da budemo pristupačni, da nam svatko može prići i zatražiti komad kruha, savjet ili molitvu. Pošalji nam raspoložive suradnike i prijatelje. Daj da ih znamo ‘zagrijati’ za Tebe. Pomozi nam, da poput Tvoga sluge Stadlera, budemo osjetljivi na potrebe siromaha, da nam njihove potreba budu ‘alarm’ koji nas pokreće na akciju. Pokreni po nama Gospodine sve na akciju dosjetljivosti-konkretne ljubavi prema siromasima.“

Ustvrdila je da Isus po životu svoga sluge Josipa Stadlera zasigurno govori sljedeće: „Budi osjetljiv na poticaje Duha Svetoga! Nisu prošla vremena kršćanskog življenja i svjedočenja! Usudi se biti drukčiji! Idi u susret ljudima! Ne gledaj vanjštinu, već nutrinu i potrebe čovjeka! Živi tako da drugi u tebi prepoznaju brata/sestru! Prijeđi s riječi na djelo! Nemoj se osakaćivati uskogrudnošću! Imaj srce! Ne zatvaraj oči pred potrebom bližnjega! Dopusti si biti tamo gdje te trebaju! Bog ti je dao dvije ruke da povezuješ ljude! Nemoj se umarati tražeći nove načine rješavanja sadašnjih teškoća! Nastoj, poput Stadlera, gledati, slušati, pisati, činiti a nadasve ljubiti.“

Predvodeći potom Devetnicu Djetetu Isusu s. M. Pavka je naglasila kako je Stadler bio veliki štovatelj Djeteta Isusa te poticao svoje duhovne kćeri da na poseban način u siromašnima, malenima, bolesnima vide Dijete Isusa.

Župnik Štivin predvodio je na kraju klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Pjevanje je predvodio zbor mladih te župe. Zahvalio je sestrama te ih zamolio da svakoga 25. u mjesecu kroz ovu godinu nastave predvoditi pobožnost Djetetu Isusu. Svojim župljanima – simpatizerima Prijatelja Maloga Isusa – poželio je da kroz Stadlerov život približe djela milosrđa na koje su, kako je rekao, kao kršćani pozvani činiti u svom životu.