Mladomisnik je svečanu misu predvodio u suslavlju bivšeg župnika Župe svetog Spasa na Mejašima don Anđelka Dukića, vojnih kapelana fra Bože Ančića i don Branimira Projića te generalnog vikara splitsko-makarske nadbiskupije Miroslava Vidovića, župnika Župe svetog Spasa don Hrvoja Draguna, bolničkog kapelana don Šime Doljanina, don Petra Čondrića, župnika imotskih Poljica, don Jure Vrdoljaka i još nekolicine drugih svećenika iz splitsko-makarske nadbiskupije.

Don Dražen je u propovijedi istaknuo primjer svetog Petra koji je u susretu s uskrslim Kristom doživio preobraženje. „Danas kad slavimo ovo euharistijsko slavlje ispred ove lijepe kapelice, gdje su zapisana imena svih naših dragi koji su nesebično dali svoje živote za našu Domovinu, slavimo pobjedu nad smrću. Okupili smo se ovdje jer oni nisu mrtvi. Ne samo da je to naša nada, ne samo da je to naša vjera, to je istina. Istina da nisu mrtvi jer je Isus Krist pobijedio smrt. Sveti Petar kad govori o iskustvu uskrslog Isusa Krista, zar ne govori iz svoga osobnog iskustva u kojemu je uistinu iskusio pobjedu nad smrću. Sveti Petra kao jedan od nas bio je zemljanin i svaki dan je živio i radio za zemaljsko dobro. Bio je ribar i cijeli je svoj život bio opterećen sa zemaljskim stvarima – uloviti, prodati, preživjeti. Toliko su ga pritiskali prema zemlji da se nije mogao maknuti sam iz sebe. Ali onda se dogodio trenutak kada je Isus Krist ušao u njegov život. U tom trenutku je iskusio preobraženje, iskusio je pobjedu nad smrću i iskusio je da je moguće da ovaj zemaljski čovjek može biti preobličen u novoga čovjeka. I to smo i mi braćo i sestre iskusili“, rekao je propovjednik.

Istaknuo je da su pripadnici Četvrte gardijske brigade imali veliko srce kad su stvarali domovinu. „S ponosom ističem da sam bio pripadnik 4. ratne gardijske brigade i nema onoga na svijetu tko mi može oduzeti taj ponos koji imam. S njim ću i umrijeti i ponijet ću ga sa sobom u život vječni. Mi pripadnici Četvrte brigade, zar nismo imali veliko i nesebično srce kad branili i stvarali našu domovinu? Imali smo srce veće od Dinare, ono nam je dalo snagu veću od Dinare, ono nam je dalo snagu da na vrhove Dinare u najtežim uvjetima izvučemo tenkove i teško topništvo jer smo ljubili, jer smo imali nesebično srce koje je nam je Gospodin dao, i koji je u nama preobrazio naše sebično srce da ga darujemo za drugog i da živimo za drugog“, rekao je, istaknuvši da se to nikada ne smije zaboraviti.

Gdje smo danas, upitao je don Dražen prisutne, rekavši da se nakon toliko godina od rata svi moramo zapitati gdje su naša srca danas. „Polazim od sebe. Zar nisam i ja danas toliko okupiran kao svećenik sa zemaljskim stvarima i brigama koje nas pritišću i drže na zemlji da se ne možemo odvojiti od ove zemaljske prašine. Ali ovo iskustvo koje imamo u sv. Petru, koje nam naviješta Gospodin u Evanđelju neka nam dade snagu da gledamo na Isusa Krista koji je pobijedio smrt i uskrsnuo iz ljubavi prema čovjeku“, istaknuo je.

Don Dražen je u zaključku pozvao prisutne da se povjere Uskrslome i da se ne boje. „Često gledamo sami sebe, govorimo da imamo srce dalmatinsko, ali Gospodin nam dolazi s nadom u život vječni. On nam obećava Svetog Duha, on ima snagu preobraziti kamena, dalmatinska srca prema srcu svome slavnom, prema srcu koje se dariva za bližnje i druge. Zaboravili smo na bližnje koje su se s nama borili, a danas su ostavljeni i sami, beskućnici, gladni… Dragi branitelji, nemojte žaliti sebe za našu Domovinu, jer prisega za domovinu je vječna. Prisegnuli smo i dobili smo je i darovali našemu narodu uz pomoć Božju, a Isus nam i danas dolazi i kaže da je pobijedio smrt ljubeći one koji su mu bliski. Stoga povjerite se Uskrslome i ne boj te se“, poručio je mladomisnik don Dražen Hosi.

Don Dražen je svećenik američke nadbiskupije Newark u državi New Jersey, rođeni Splićanin i nekadašnji pripadnik Četvrte gardijske brigade. Dvanaest godina je proveo u Četvrtoj, a jednako toliko je trajala i njegova svećenička formacija. Zaređen je 2020., a mladu misu u rodnom gradu služio je tek sada zbog pandemije. Don Dražen je kao devetogodišnjak ostao bez oca Stjepana (rodom iz Virovitice) koji je poginuo u prometnoj nesreći, a majka Mila, rodom iz Krušvara kraj Dicma, preminula je kada je imao 25 godina. Otišao je u Hrvatsku vojsku na odsluženje redovnog vojnog roka, a Četvrtoj se brigadi pridružio u siječnju 1995. godine. Bio je vezist na Dinari, u Protuoklopnom raketnoj diviziji. Godine 2003. pridružio se Neokatekumenskoj zajednici na Ravnim njivama u Splitu gdje je otkrio novi smisao života i duhovnosti. Tu je don Šime Doljanin vodio Centar za duhovna zvanja i Dražen se odlučio na svećenički poziv. U sjemenište je otišao na Guam, najveći otok u skupini Marijanskih otoka u Tihom oceanu, dio prostora SAD-a. Zaređen je u katedrali Presvetog Srca u Newarku 21. lipnja 2020., a ove dvije godine na službi je u Župi sv. Kolumbana i sv. Augustina, preko puta njujorškog Manhattana.

Svečanu je misu animirala klapa sveti Juraj HRM. Svečani Program proslave 31. obljetnice osnivanja Četvrte gardijske brigade započeo je defileom „Moto kluba 4. brigade“ te hrvatskom himnom u izvedbi Sare Mustapić i minutom šutnje za sve poginule pripadnike brigade. Zatim je uslijedilo polaganje vijenaca te padobranski skokovi Aero kluba „Sinj“ te svečana prisega pripadnika „3. mehanizirane bojne Pauci“, na kojoj je sudjelovao predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH Zoran Milanović.

Nakon mise program se nastavio sa svečanom akademijom na tvrđavi Klis uz sudjelovanje premijera RH Andrej Plenkovića, generala zbora Mirka Šundova, uz glazbeni nastup orkestra Hrvatske ratne mornarice i klape HRM „Sv. Juraj“.

U sklopu svečane trodnevne proslave u srijedu 27. travnja položeni su vijenci u Vili Dalmaciji te kraj spomenika „Četvrtoj gardijskoj brigadi“ na križanju Ulice Slobode i Ulice kralja Zvonimira, a u utorak, 26. travnja, održana je „Večer domoljubne poezije“ u prostorijama Udruge veterana 4. gardijske brigade u Splitu.