Proslava je započela tradicionalnim svečanim ophodom sa svečevim moćima, od splitske prvostolnice do prigodnog oltara na splitskoj Rivi. U procesiji su, uz narod, sudjelovali i brojni svećenici, redovnici i redovnice, kandidatice, bogoslovi i sjemeništarci, nositelji vlasti, predstavnici društveno-političkih i kulturnih ustanova, obitelji, mladi i djeca, branitelji, crkvene, humanitarne i viteške udruge, vojska, policija, mnoge folklorne skupine grada i okolice.

Uz domaćina splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolitu mons. Marina Barišića i predvoditelja mons. Zdenka Križića, na slavlju su sudjelovali i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, biskupi Splitske metropolije: dubrovački Mate Uzinić, šibenski Tomislav Rogić, šibenski u miru Ante Ivas, potom naslovni ninski nadbiskup Martin Vidović, vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, provincijal franjevaca kapucina fra Jure Šarčević, generalni vikar Miroslav Vidović, Prvostolni kaptol na čelu s prepozitom Nedjeljkom Antom Ančićem, župnik prvostolnice don Tomislav Ćubelić te brojni svećenici.

Kako na svetkovinu sv. Dujma grad Split slavi svoj dan, na slavlju su sudjelovali i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara sa suradnicima, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban te izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Pozdravnu riječ uputio je domaćin nadbiskup Barišić koji je kazao kako se u životu sv. Dujma očituje cjelovito kršćanstvo. „Njegov život je knjiga ispisana kršćanskim sadržajem. Kao što je raspeti i uskrsli Krist oblikovao njegovo ovozemaljsko hodočašće, tako i svetkovina Uskrsnuća Gospodinova određuje njegovu liturgijsku proslavu. Naime, ne slavimo ga na dan mučeništva koje se dogodilo u areni Salone 10. travnja 304., već je njegova svetkovina ustaljena na 7. svibnja kako se ne bi poklapala s datumima proslave Uskrsa i uskrsne osmine. Doista sav je Dujam prožet Kristom, svjedokom vjernim i prvim i najvećim mučenikom. I zaista, kršćanstvo uvijek prate ove dvije temeljne oznake – svjedočanstvo i mučeništvo. One određuju prve Gospodinove učenike, vrijedile su i za Dujma, a nisu se promijenile ni u ovom današnjem svijetu, gdje svakodnevno slušamo o sve većim i brojnijim mučeništvima i progonima kršćana. Mučeništvo je poput crvene niti koja teče s Golgote i zahvaća sva godišnja doba ljudske povijesti i života. Ono svjedoke čini vidljivim znakom Spasiteljeve božanske ljubavi i očituje ih kao one koji znaju moliti i oprostiti svojim progoniteljima. Dovodi ih u krilo Sina koji se u potpunosti predao za nas u činu Posljednje večere“.

U uvodnom dijelu homilije gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić je rekao kako su prvi kršćani mučeništvo doživljavali kao poseban Božji poziv, kao poseban izbor Duha Svetoga koji jedini daje snagu za mučeništvo. „Mučeništvo se ne može podnijeti samo ljudskim snagama. Kršćansko mučeništvo je posljedica dubokog iskustva Boga i čiste ljubavi prema Bogu i čovjeku. U tom mučeništvu nema ni grama mržnje, zlobe ili osvete prema bilo kome. Mučenicima je uzor uvijek bio Isus i njegovo mučeništvo. To je bilo mučeništvo iz čiste ljubavi u čistoj ljubavi“.

Objašnjavajući Isusov odnos prema mučiteljima, istaknuo je kako na mržnju i nasilje, Isus uvijek odgovara blagošću jer želi pokazati jednu drugu snagu koja uvijek pobjeđuje, snagu ljubavi. Pojasnio je kako postoje dva temeljna motiva zbog kojih Isus odbija nasilje. „Osoba koja čini zlo postat će, prije ili kasnije, žrtvom svoga vlastitog zla. Ta istina se stalno potvrđuje. Svatko će jednom morati ispaštati tamo gdje je griješio. Ne radi se tu o Božjoj kazni, nego je to u naravi zla. Zlo nosi u sebi razarajuću moć. Osoba koja čini zlo ujedno ga i prima u svoju nutrinu, a onda nju samu to zlo razara. Drugi razlog zbog kojeg Isus odbija nasilje kao sredstvo je ispunjenje Pisma. Isusovo nenasilje jest objava, najveća objava Božje logike. Božja logika je ljubav i on to nudi kao najučinkovitije sredstvo protiv nasilja“.

U nastavku homilije, mons. Križić suprotstavlja Isusovo razumijevanje mučeništva, koje je u potpunom skladu s Božjom logikom, Petrovom nerazumijevanju mučeništva i Božje logike. „Petrovo potezanje mača, da bi obranio Isusa, znak je potpunog nerazumijevanja Božjeg plana spasenja i Božje logike. Istina, u Petrovu ponašanju ima logike, ali samo one ljudske. Petar ne stavlja u pitanje svoju logiku i ni na koji način ne razmišlja da se nekada Božja logika može posve razlikovati od njegove. Petar je već prije izjavio da je spreman dati svoj život za Učitelja i to mu se čini normalnim, da učenik položi život za Učitelja, da čovjek položi život za Boga. Tu ima logike. Ali Petar mora doći do druge bitne spoznaje, spoznati da i Bog daje život za čovjeka. Samo ljudski gledano ovdje nema logike, ovdje se po ljudski vidi samo sablazan. Petar jamči da je spreman za Isusa dati svoj život (Iv 13,37), ali to Isusu nije bilo dovoljno. Isus želi da Petar uzraste u ljubavi tako da, ne samo bude spreman dati život za Isusa, nego dati život kao Isus, a to znači dati život iz ljubavi prema drugima. To je onda autentično mučeništvo. Petar nije zatajio Isusa iz straha pred smrću, ali Isusovo poniženje već gleda svojim očima. Stoga se čini da je Petrova zataja više iz straha od poniženja nego li od smrti“. Naglasio je kako i danas mnogi vjernici žele stvoriti Boga na svoju sliku, privatnoga Boga kojega se može zatajiti po potrebi, kako ne bi bili poniženi i ismijani od svojih suvremenika. „Ljudima površne vjere zatajiti i životom zanijekati Boga nije nikakav problem. Površna vjera nije kadra platiti nikakvu cijenu za svoje vjerničko držanje. Evanđelist Marko kaže da je Petar slijedio Isusa kod njegova procesa muke, ali ga je slijedio ‘iz daleka’. Baš zbog toga je i došlo do ove zataje. Onaj tko Isusa nasljeduje ne može to činiti sa velikim kompromisima. Ne može se slijediti Isusa i na prvo mjesto stavljati svoje privatne interese bez obzira na Isusove zahtjeve. Petrovo negiranje Isusa jest zapravo njegov pokušaj da uključi u život vjernika i moguću ‘distancu’ u odnosu na Isusa, tj. mogućnost da ga se nekada može slijediti, a nekada ne slijediti, već prema prilikama. Te napasti nisu nikada prestale, i čini se da su danas posebno jake i vidljive“.

Zaključujući homiliju, mons. Križić je izrazio vjeru u postojanje velikoga broja mučenika služenja i istine u našem narodu. „Danas doduše, kao vjernici nismo u opasnosti da budemo mučenici krvlju kao što je bilo u neka druga ne daleka vremena, ali drugih vrsta mučeništva danas itekako ima. Toliki kršćani danas imaju iskustvo najrazličitijih poniženja, omalovažavanja, ismijavanja i uvreda u javnom prostoru, zbog svoje kršćanske autentičnosti. I to ima obilježje mučeništva ako se podnosi dostojanstveno i bez mržnje. Kršćana danas neće biti brojčano manje zato što nas ponižavaju ili ismijavaju, nego će nas biti manje ako ne budemo živjeli autentično kršćanstvo, ako ne budemo dosljedni u svojoj vjeri, ako ne budemo živjeli vjernost evanđelju“, istaknuo je i ustvrdio da je siguran kako i danas u našem narodu ima podosta nasljedovatelja svetog Duje u življenju mučeništva kroz ljubav i služenje. „Ima toliko naših očeva i majki, baka i djedova, a hvala Bogu i mladih vjernika, koji hrabro svjedoče svoju vjeru i koji se trude biti dosljedni u svom kršćanskom pozivu. Istina, većina od ovih neće nikada biti službeno proglašeni svetima. Ali to nije ni važno. Bog dobro vidi i zna njihova djela. Po njima, kao narod, imamo puno Božjeg blagoslova. Zahvalni smo Bogu za njih, i molimo ga da takvi u našem narodu nikada ne usfale. Neka sveti Duje prati i pomaže svojim zagovorom naš narod u ovom gradu, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i cijeloj domovini“.

Da bi misa i ophod bili meditativni hod pobrinuo se animator slavlja dr. sc. don Ante Mateljan, a ljepoti slavlja uvelike je pridonio zbor sastavljen od Mješovitoga pjevačkog prvostolnog zbora Sv. Dujma, zbora Gospe od zdravlja i zbora Gospe Fatimske-Škrape, pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića, a uz pratnju splitskoga “Brass kvinteta” te orguljašku pratnju mo. don Ivana Urlića. Misa je završila himnom Domovini, a zatim i pjesmom Blaženoj Djevici Mariji. Proslava Dana Grada i njegova zaštitnika sv. Dujma nastavljena je bogatim kulturnim, zabavnim i drugim sadržajima.

Za svečanu proslavu vjernici su se tradicionalno pripremali devetnicom koja je bila obogaćena organiziranim hodočašćima dekanata Splitsko-makarske nadbiskupije. Misna slavlja u devetnici predvodili su mons. Nediljko Ante Ančić, fr. Matijas Farkaš, don Stipan Šurlin, don Vlade Strikić, don Mate Čulić, don Ranko Vidović, mons. Pavao Banić i don Krešimir Mateša. Posljednju večer za vrijeme otvaranja moćnika i svečane večernje propovijedao je dr. sc. don Edvard Punda. Na misama su pjevali mješoviti zborovi iz Trogira, Kaštel Gomilice, Dicma, Omiša, Solina, Makarske i Šibenika, kao i Zbor sestara Franjevki. U kulturno-umjetničkom programu devetnice koncerte su održali Mješoviti pjevački prvostolni zbor sv. Dujma, Mandolinski sastav Sanctus Domnio, Marija Bubić Jaman – Marija Bašić Markotić – mo. don Ivan Urlić, ženska klapa Neverin, muška klapa Podvorje, Mješoviti zbor župe sv. Ivana Krstitelja-Trstenik, Zbor splitskih bogoslova i Mješoviti zbor župe sv. Jakova-Šibenik. Također, održan je i okrugli stol na temu „Evanđelje po Luki“ (dr. sc. Runje i dr.sc. Radan).