Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio nazočne svećenike, sestre klarise s poglavaricom s. M. Dolores Mandić te sve štovatelje asiške svetice, naglasivši „kako preko sestara klarisa još bolje upoznajemo sv. Klaru koja nam je primjer u autentičnom kršćanskom služenju“.

1. Osvrćući se u prigodnoj homiliji na čitanje iz Knjige proroka Hošee, mons. Barišić je kazao: „Svi smo mi poput Izraela koji okreće Bogu leđa. Iako je prihvaćen od Gospodina te izveden iz egipatskog ropstva, Izrael se opet klanja drugim bogovima. Postaju strani Bogu. No, Gospodin ne okreće svoje lice od njih i ne zaboravlja ih. On je onaj koji traži način da i nas, poput Izraela, preporodi snagom svoje ljubavi. Svi mi, puno puta, imamo površne poglede na život i stvarnost koja nas okružuje, ali Gospodin ne odustaje od nas. On želi progovoriti našem srcu koje prihvaćajući njegovu riječ postaje sposobno za zaručništvo s njim. Tako postajemo svjedoci njegove ljubavi i milosrđa u ovom svijetu“. Nadbiskup je dodao „kako je sveta Klara dozvolila da joj Gospodin progovori te je prihvaćajući njegovu riječ postala radikalnim svjedokom njegovog milosrđa i ljubavi“.

„Majka Klara je u ogledalu Božje milosrdne ljubavi otkrila blaženstvo siromaštva. I mi smo pozvani živjeti to blaženstvo u našem životu. Sva materijalna sredstva ne mogu nam darovati smisao života. Blaženstvo siromaštva, koje Gospodina priznaje jedinim bogatstvom, čini naš život ispunjenim“, poručio je, rekavši da je za prihvaćanje ovoga blaženstva u vlastitom životu potrebna mistika preko koje, poput sv. Klare, uranjamo u otajstvo Božje ljubavi.

Pojasnivši da sveti Pavao govori o vanjskom i unutarnjem čovjeku koji postoji u svakoj osobi, mons. Barišić je ustvrdio „da površnost izvanjskog života i svijeta ne može zamijeniti puninu slave koju nam Krist dariva“. „On je jedini s kojim možemo nositi sve križeve našega života. Poteškoće i progonstva ne mogu naštetiti životu koji je utemeljen u Kristu“, nastavio je.

Tumačeći evanđeoski tekst, Nadbiskup je upozorio na opasnost individualiziranog kršćanstva koje se živi zaboravljajući na bližnje. „Kršćanstvo nije samo odnos s Bogom. Krist nas povezuje sa sobom, ali nas povezuje i s drugima“, konstatirao je, nadodajući „da, poput svete Klare, u svakodnevnom poslu i vlastitom poslanju trebamo biti otvoreni prema Bogu i bližnjima kako bismo dosljedno i odgovorno živjeli svoje kršćanstvo“.

„Neka nam sestre klarise svojom žrtvom i molitvom budu primjer u prihvaćanju Božje riječi, kako bismo postali Kristov znak ljudima suvremenog svijeta“, zaključio je.

U koncelebraciji mise bili su fra Josip Ivanović, fra Žarko Lučić, fra Miroslav Modrić, o. Marijan Bešlić, salezijanac don Mirko Barbarić, don Nikola Šakić, don Šimun Doljanin i don Nikola Mikačić.

Klarise su ženski ogranak franjevačkog reda koji se još zove Drugi red sv. Frane. Redovnice žive u klauzuri. U Splitu su otvorile samostan 1308. godine i održale su se sve do sada. Njihov današnji samostan podignut je 1883. godine, a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri.

Uz samostan je 1884. godine sagrađena i crkva koja je posvećena sv. Klari.