Istina je prava novost.

Spomen riječ bogoslova Vatroslava Siketića na pogrebu bogoslova Josipa Fruka

U ime bogoslova, posebno njegove-naše pete godine, nadam se da će ove riječi biti primljene kao riječi nesvakidašnje obitelji (one bogoslovske) i kao riječi dragih prijatelja.

Ovdje smo okupljeni zbog osobe Isusa Krista. On je rođen, živio s nama u svemu jednak, osim u grijehu, on je raspet; on je umro; on je pokopan. On je slavno uskrsnuo od mrtvih i sjedi zdesna Ocu.

Crkva Božja, svi kršteni, nasljeduje Gospodina Isusa u Njegovom životu, a taj život je: ljubav. Josip je ostavio i pisani trag-svjedočanstvo o svojoj ljubavi u posljednjoj lapidarnoj tvrdnji: „Sve materijalne vrijednosti svijeta ne vrijede više od ljubavi tvoje majke.“ Prva je ljubav prema majci koja ga je rodila, odgojila i ljubila; o kojoj je govorio s toliko sinovske radosti, a koja je dio predivne stvarnosti: „mama-i-tata“. Svima nam je poznata Josipova velika ljubav prema roditeljima i velika briga oko roditelja – gospodina Stjepana i gospođe Ruže – i koliko mu je značio svaki trenutak koji je mogao provesti s njima. Druga je ljubav prema Majci koja ga je blago gledala s obronaka njegovog ljubljenog rodnog kraja – Majci Božjoj Bistričkoj. Njoj je radosno išao, s njom je radostan proveo mnoge dane, u njezinom svetištu bio je „doma“.

Od Josipa smo i kao godina i kao bogoslovija tijekom svih pet godina učili o iskrenosti, o brižnosti, o marljivosti, o predanosti i o vedrini. Sve njegove vrline izvirale su iz istog događaja: iz susreta s Gospodinom Isusom; i za cijeloga našeg poznanstva, koje je preraslo u prijateljstvo i bratstvo, svjedočio nam je dvije stvarnosti: vrijednost napora, nastojanja svakog pojedinca i veličanstvenost Božje providnosti koja vodi stvoreni svijet svojem dovršetku, ispunjenju, ali koja nam je često, iz perspektive „sa zemlje“, nejasna.

Njegov život je proročki, oslonjen na Boga i njegovu riječ, zauzet za dobrobit drugih i predan služenju u Crkvi.

Josipov život jučer je promijenjen, a s njegovim i naši su životi promijenjeni. Kao krštenik, Josip je neopozivo pritjelovljen Kristu Isusu koji je isti, piše u Poslanici Hebrejima: „jučer, danas i uvijeke“ (Heb 13,8), a što nas nuka da u ovom slavlju sprovoda gledamo u tri smjera. U prošlost gledamo sa zahvalnošću za velika djela koja je Gospodin učinio za Josipa i s Josipom. U sadašnjosti stojimo s molitvom prikazujući ju za Josipa. U vječnost upiremo svoj pogled s nadom, zagledani u Uskrsloga, svjesni da je tanka koprena što dijeli vrijeme i vječnost.

Posljednje što nam je Josip ostavio objavljeno na svom Facebook profilu je pjesma Božje pobjede „Evo dajem sve“.

Tekst glasi:
Evo dajem sve,
i sad se predajem,
da Tebi služim.
Evo me, Gospode.

Josipe, sada si na drugačiji način dionik otajstva Svih svetih.

Pretekao si nas na putu u Očev milosrdni zagrljaj, dajući mu svega sebe.

Bedenica, 3. srpnja 2020.