Crkva je 5. rujna proslavila spomendan svete Majke Terezije – uzor skromnosti i ljubavi u 20. stoljeću, redovnice i utemeljiteljice Družbe sestara misionarki ljubavi koja je veliki dio svoga života provela skrbeći za odbačene i otpisane. Svojom požrtvovnošću i sebedarjem za potrebite postala je sinonim za ljubav prema bližnjemu i življeno evanđelje, a u tom smislu za mnoge predstavlja najznačajniju ženu 20. stoljeća.

Prije misnog slavlja ispred kipa Majke Terezije koji se nalazi ispred tratske bazilike održan je prigodan program u kojemu su sudjelovali predstavnici Trsatskog svetišta, Zajednice albanaca PGŽ, Vijeća albanske nacionalne manjine PGŽ i Grada Rijeke, Albanske katoličke misije, PGŽ i Grada Rijeke. Također, događaju je nazočila i prigodnim riječima se obratila izaslanica Predsjednika Hrvatskoga sabora, g. Gordana Jandrokovića, saborska zastupnica gospođa Ermina Lekaj Prljaskaj.

U nadahnutoj propovijedi podsjetio je kako je Majci Božjoj Trsatskoj hodočastila Majka Terezija, ali i sv. Ivan Pavao II. i bl. Alojzije Stepinac te bl. Miroslav Bulešić koji je s Učke činio poklόn Gospi Trsatskoj. Majka Terezija bila je usmjerena prema onome što je bilo bitno za njezin život – naviještanju Radosne vijesti. Bog se uvijek obraća čovjeku i želi ga ispuniti radošću, a Majka Terezija čula je taj Božji poziv i njeno srce uvijek je bilo otvoreno za navještanje Radosne vijesti. Zato smo pozvani slijediti njen primjer i hraniti se onim koji nam se besplatno daje, kazao je vlč. Lekaj.

U nastavku je istaknuo da najveća bolest današnjice nije oboljeti od korona virusa, nego kada je čovjek napušten i kada umire sam. Majka Terezija imala je otvoreno srce za potrebite i velika djela činila je jer je Krista u sebi nosila, rekao je vlč. Rikard Lekaj. Ova svetica u svakom čovjeku vidjela je Kristovo lice, bez obzira na vjersku ili neku drugu pripadnost. Bez Krista kojega je nosila u srcu, ona danas ne bi bila svetica i uzor da u vremenima kada vlada individualizam i kada se udaljavamo jedni od drugih, još uvijek čovjek ima potrebu za drugim čovjekom. Na kraju je podsjetio na zasluge Majke Terezije da albanski narod ima svoju državu Kosovo za koju se, kao ambasadorica albanskog naroda, borila.

Tijekom misnog slavlja vjernicima je bila izložena relikvija Majke Terezije, kapljica krvi, odnosno kako je na kraju zaključio vlč. Rikard Lekaj – kapljica ljubavi koja nas poziva da budemo misionari ljubavi.

Uz trsatske franjevce s gvardijanom fra Krunoslavom Kocijanom, misu je suslavio don Kriste Gjergji voditelj Albanske katoličke misije u Hrvatskoj.