Na sprovodu su uz dvadeset i dvojicu redovnika iz svih regija Provincije bili fra Franine nećakinje, druga rodbina, mještani njegova rodnog Zaglava, svećenici Zadarske nadbiskupije, provincijal fra Andrija Bilokapić, OFM i druga braća franjevci iz Zadra, sestre iz zajednica školskih sestara franjevki, milosrdnica i Družbe kćeri milosrđa te drugi prijatelji, poznanici i vjernici. Braća redovnici iz Samostana sv. Mihovila u Zadru, u kojem je posljednjih osam godina živio fra Frane, nisu mogli sudjelovati zbog poštivanja epidemiološke mjere izolacije.

Provincijal je podsjetio kako je fra Frane na početku vojnog roka u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, kao franjevački i svećenički kandidat, bio osuđen na pet godina i šest mjeseci strogog zatvora, robije, zbog svjedočenja istine i vjernosti istini, posebno o Crkvi i blaženom Alojziju Stepincu. Bio je proglašen krivim, društveno opasnim i neprijateljem države te bio šest mjeseci u vojnom zatvoru u Splitu, dvije godine u Lepoglavi i tri godine u Staroj Gradiški.

Fra Ivo naglasio je važnost i vrijednost njegova djelovanja kao voditelja Hrvatske katoličke misije u Wollongongu u Australiji tijekom dvadeset i dvije godine (1972. – 1993.). Tamo je vodio izgradnju prve hrvatske katoličke crkve u Australiji, koju je 1983. g. posvetio đakovački biskup Ćiril Kos. Osim pastoralnog djelovanja organizirao je hrvatsku školu i vjeronauk za djecu hrvatskih iseljenika te djelovanje kulturnih i folklornih skupina u sklopu Hrvatskoga katoličkog centra, koji je osnovao odmah nakon dolaska. „Volio je svoje župljane i za njih se rado žrtvovao“, rekao je provincijal.

Misija u Wollongongu je u vrijeme Domovinskog rata poslala u Hrvatsku oko milijun dolara pomoći te preko hrvatskih ustanova sponzorirala oko stotinu djece čiji su roditelji poginuli u obrani Hrvatske. Poslije povratka u domovinu (1993.) fra Frane započeo je i završio temeljitu obnovu samostana i crkve u Zaglavu na Dugom otoku, svom rodnom mjestu.

„Fra Frane je bio ugodni sugovornik u razgovoru. Privlačio je svojom spontanošću i osjećajem za humor. Osim što je bio dobri duh naše Provincije kojeg smo svi voljeli, on je bio snalažljiv, nenametljiv, uporan, a u zatvoru kao mladić nepokolebljiv i nepodmitljiv navjestitelj puta, istine i života Isusa Krista. (…) Njegova prisutnost unosila je radost, opuštenost i ugodno druženje među braću“, nastavio je provincijal te završio obraćajući se fra Frani riječima: „Dragi fra Frane, tvoje bogato iskustvo života, patnje i križa ostaje nam trajni uzor hrabrog svećenika i fratra koji se pod cijenu vlastitog života borio protiv laži i svjedočio za istinu slijedeći Isusa Krista koji je naš jedini pravi put, istina i život na ovom svijetu i koji nas vidi u vječnost. (…) Po svojoj jednostavnosti i skromnosti, žrtvi i radu, životu i smrti, upisao si svoju neprocjenjivu veličinu u našu zajednicu, Crkvu i hrvatski narod, posebno onaj u Wollongongu. Hvala ti! Uvijek si bo svjestan ljudske malenosti pred Božjom veličinom i svetošću; zato si govorio da bez Boga i nismo ništa. Bog ti bio vječna nagrada. Počivaj u miru Božjem u svojoj dragoj Hrvatskoj i u svom dragom Zadru!“

Životni  put fra Frane Šešelje prikazao je provincijski tajnik fra Zvonimir Brusač.

Misu zadušnicu u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Zadru predvodio je provincijal Martinović u koncelebraciji s bivšim provincijalom fra Petrom Grubišićem, župnikom Župe sv. Šime u Zadru i generalnim vikarom mons. Josipom Lenkićem, župnikom iz Galovca don Mladenom Kačanom te braćom franjevcima trećoredcima. U euharistijskom slavlju je sudjelovala i fra Franina rodbina. Na misi su posluživali bogoslov fra Tomislav Sabađija i postulant Mirko Armanda, a pjevao je domaći zbor Župe sv. Ivana Krstitelja.

Na kraju mise pročitano je pismo sućuti njegove braće i sestara iz Australije i Hrvatske, upućeno  fra Niki Barunu, gvardijanu Samostana sv. Mihovila u Zadru, i braći redovnicima u Provinciji. Zatim su preneseni i izrazi sućuti fra Ive Tadića, OFM, voditelja Hrvatske katoličke misije u Wollongongu u Australiji u kojoj je djelovao fra Frane te mr. sc. Ivana Glasnovića, generalnog konzula u Australiji. Provincijal je uime Provincije izrazio sućut nazočnim nećakinjama i po njima cijeloj obitelji i rodbini fra Frane te zahvalio mons. Josipu Lenkiću, don Mladenu Kačanu, svećenicima Zadarske nadbiskupije, te braći franjevcima za sudjelovanje na oproštaju od fra Frane. Nakon mise sudionici su se okupili na kratkom susretu i okrjepi u župnoj vjeronaučnoj dvorani.