Sprovod i sprovodna misa za s. Dolores Zornadu

Sprovodnu misu u župnoj crkvi sv. Mihovila u Pazinskim Novakima predvodio je župnik vlč. Mladen Pranjić. Koncelebriralo je petnaestak svećenika. Na početku homilije propovjednik je podsjetio ukratko na životopis pokojnice. „Rođena je u Blatnoj Vasi kod Roča 13. 1. 1949. Ušla je u samostan 8. 10. 1969. Doživotne zavjete imala je 12. 1. 1981. Bila je na župama kao katehistica i sviračica u Kaldiru, Sv. Petru u Šumi, Poreču, Sv. Lovreču Labinskom i u Pazinskim Novakima.“

„Razmišljajući što reći danas o sestri Dolores u pomoć mi je došla jutarnja služba čitanja iz Poslanice Diogenetu, u opisu Kršćani u svijetu. Pitamo se koje je poslanje jedne časne sestre, svećenika, redovnika, redovnica, vjernika, po čemu se razlikujemo od drugih? Kaže poslanica ‘Bog ih je postavio na takav položaj s kojega im nije dopušteno pobjeći. Tu smo pozvani  izvršiti Božju volju u svom životu, biti u Božjoj volji, otkriti Božju volju i biti sretni.’ I to je činila sestra Dolores u svom pozivu u skrovitosti, samozatajnosti, jednostavnosti“, rekao je propovjednik.

„Svi smo pozvani na svetost, kao što kaže Diogenet u poslanici, biti kršćanin, biti Kristov.“

„Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Ne žive u svojim vlastitim gradovima, ne služe se nekim neobičnim jezikom, ne provode neki osobiti život. Nisu pronašli taj način života nekim domišljanjem i nastojanjem radoznalih ljudi. Nisu zaštićeni ni ljudskim zakonom kao neki drugi.
Žive u gradovima, gdje je koga sudbina postavila, prihvaćajući svagdje domaće običaje u odijevanju, hrani i uopće načinu života, oni žive i time predlažu izvanredan i po jednodušnom mišljenju svih nevjerojatan način života. Žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. U tijelu su, ali ne žive po tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života nadvisuju zakone.

Siromasi su, a obogaćuju mnoge. U svemu oskudijevaju, a svime obiluju. Sramote ih, a oni i u sramoti doživljavaju slavu, Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju.“

„Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu“, nastavio je propovjednik. „Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta. Nevidljiva duša stanuje zatvorena u vidljivom tijelu. I kršćane vidiš u svijetu, ali je njihova pobožnost nevidljiva.

Tijelo mrzi i progoni dušu, jer mu duša zabranjuje uživanje naslada, ali mu ona nije nanijela nikakve nepravde. Svijet mrzi kršćane, jer se kršćani bore protiv zlih požuda, a ipak mu ne nanose nikakve nepravde.
Duša ljubi tijelo i njegove udove, a tijelo mrzi dušu. Kršćani ljube svoje mrzitelje. Duša je zatvorena u tijelu, ali ona drži na okupu cijelo tijelo. I kršćani se nalaze u svijetu kao u tamnici, ali oni drže na okupu svijet. Besmrtna duša stanuje u smrtnom šatoru.

Kršćani žive na ovom svijetu kao tuđinci u raspadljivim tjelesima i iščekuju nebesku neraspadljivost“, nadahnuto je pojasnio propovjednik.

„I tako je živjela naša sestra Dolores sveto kao kršćanin u ovom svijetu i nama je ovaj ispraćaj poticaj da danas i mi ispitamo svoju savjest da se možemo obratiti u ovom vazmenom vremenu da možemo biti svjedoci Kristova Uskrsnuća kao što je bila sestra Dolores.

Sestro Dolores, hvala na svemu i do viđenja u nebeskom kraljevstvu“, zaključio je vlč. Pranjić.

Župnik je predvodio i obred ukopa na mjesnom groblju.

Zajednicu župskih sestara za Istru, kojoj je s. Dolores pripadala, ustanovio je 27. veljače 1966. godine biskup dr. Dragutin Nežić. Svrha zajednice je pomagati župnicima u Istri u pastoralnom radu: katehiziranjem, sviranjem, vođenjem domaćinstva i ostalim djelatnostima koje služe vjerskom životu crkvenih zajednica. Sjedište Zajednice je u župnoj kući Župe Pazinski Novaki.