Sprovodne obrede i misu u župnoj crkvi predslavio je župnik Župe Gospe od Zdravlja u Podstrani don Nikola Mikačić, uz sudjelovanje don Mirka Mihalja, fra Mira Ančića i ispovjednika sestara fra Bože Vulete. Od s. Gabrijele oprostila se prigodnim riječima vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić.

S. Gabrijela preminula je na, Badnjak 24. prosinca, okrijepljena svetim sakramentima u samostanu u Podstrani kod Splita u 90. godini života i 65. redovništva.

Sestra Gabrijela, krsnim imenom (Anđa) Mihalj potječe iz župe Turjaci kod Sinja. Rođena je 14. lipnja 1931. od oca Grge i majke Pere rođene Vlastelica, u obitelji s četiri brata i tri sestre. U samostan sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku stupila je 29. veljače 1954. Nakon godinu dana, 13. veljače 1955. ušla je u novicijat i primila redovničko odijelo. Prve redovničke zavjete položila je 13. veljače 1956., a doživotne 19. velječe 1959.

U svojem redovničkom življenju djelovala je u raznim mjestima u domovini i inozemstvu baveći se raznim poslovima, od vođenja domaćinstva, sakristanske službe, ručnim radom te služenjem starijim i nemoćnim osobama. Djelovala je na Cresu u samostanu franjevaca konventualaca, u Šibeniku u kući matici, u Senju gdje joj je povjerena podvorba senjskog biskupa Viktora Burića i pomoćnog biskupa Josipa Pavlišića, u sestarskoj kući u Drnišu gdje je ujedno bila i predstojnica, u Zagrebu u sestarskoj kući u Buconjićevoj ulici gdje je također bila predstojnica, te potom u novoformiranoj zajednici sestara u samostanu na Pantovčaku, u franjevačkom samostanu u Sumartinu, u Beču gdje je radila kao njegovateljica u staračkom domu, u Münchenu u Domu sv. Elizabete, u Rimu u Papinskom škotskom koledžu i na kraju u samostanu u Podstrani gdje je i preminula.

Prolazeći življenjem s. Gabrijele, samim nabrajanjem mjesta gdje je djelovala i što je radila iščitava se i djelić povijesti Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, ali se nadasve otkriva kako je s. Gabrijela bila spremna uvijek poslušati, izvršiti svoj zavjet poslušnosti i onda kada joj je bilo jako teško. A mogla je to zato što je bila predana Bogu, a poslušnost je izraz njezine velike vjere. Jednom je napisala kako je najljepši dan u njezinom životu „predanje Gospodinu po svetim zavjetima“.

„Moja najveća želja jest da ostanem Bogu vjerna u svom predanju i da spoznam i izvršim do kraja njegovu svetu volju. Bogu zahvaljujem za sve milosti što sam doživjela kroz život. Radost i utjehu sam uvijek našla u osobnom, intimnom razgovoru s Bogom i zagovoru Majke Božje.“