Stepinčevo proslavljeno u Londonu
Stepinčevo proslavljeno u HKM London
London (IKA)
U prigodi obilježavanje 60. obljetnice smrti blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, Hrvatska katolička misija u Londonu organizirala je u nedjelju 9. veljače euharistijsko slavlje u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Londonu te prigodno predavanje.
Euharistijsko slavlje predvodio fr. Srećko Koralija, OP, a koncelebrirao je i propovijedao voditelj Hrvatske katoličke misije u Londonu fra Ljubomir Šimunović, OFM. U propovijedi fra Ljubomir je između ostaloga naglasio kako je „Bl. Alojzije Stepinac bio čuvar hrvatskog identiteta i živo svjedočanstvo vjere koja nije bila pokolebana poteškoćama. I dan danas mu se čini nepravda jer se ne prihvaća istina dokazana od mnogih povjesničara. Bio je svjetlo i sol. Dao se rastopiti. Spašavao je potrebne, djecu i odrasle. Kruh svoj je dijelio s gladnima Nije se krio od onih koji su bili njegove krvi. Nosio je svoj križ i križ svoga naroda”.
Nakon mise, u prigodi Godine Biblije u Biskupskoj konferenciji Engleske i Walesa, prigodno predavanje održao je fr Srećko Koralija, dominikanac, teolog, sirijacist, bibličar, orijentalist, doktorand na sveučilištu u Cambridgeu, koji je studirao je i specijalizirao u Zagrebu, Fribourgu, Oxfordu, Rimu te na Institutu Woolf u Cambridgeu. Naglasivši na početku kršćanski poziv vjernika kao traženje Istine, govorio je o odnosu spoznaje Boga, istine i snazi svjedočanstva. S obzirom na spoznaju Boga, istaknuo je da čovjek, budući da je Božje stvorenje, ne može Boga obuhvatiti spoznajom, kao što može stvorene stvari (npr. svladavanje određene skladbe, vještine, sporta, specijalizacije i sl.) Čovjek Boga ne može obuhvatiti, već ga može samo ‘učiti’ tj. hoditi prema njemu trudom vlastitog bića. U tom smislu, čovjek je uvijek pozvan otisnuti se u novo kako bi ostvario taj poziv (o tome svjedoče životi Abrahama, Mojsija, Svete obitelji i mnogih drugih koji su imali snagu otići u nepoznato kako bi spoznavali Boga kroz njegova obećanja). Nadalje, govor o spoznaji nužno je povezan s govorom o istini u kojoj se proteže odnos ljubavi i znanja. Znanje bez ljubavi je slijepo i neoživljeno, a ljubav bez znanja vrludava. Jedan i drugi aspekt ljudskog življenja potrebni su za stjecanje mudrosti. U tom kontekstu fr. Srećko je naglasio da je čovjekov poziv oživljavanje Božjih svojstava u sebi budući da je njegovo stvorenje. Da bi se pobožanstvenio i bio čovjekom u pravom smislu te riječi, važno je da čovjek radi na svakom aspektu svoga življenja – znanju, vrlinama, povjerenju, vjeri i zadobivanju milosti. Ako tako čini, ima čvrsti unutarnji oslonac koji mu daje snagu da to isto drugima svjedoči. To su kroz povijest pokazale biblijske ličnosti i sveci.