Liturgijsko pjevanje predvodio je Akademski zbor bazilike Srca Isusova „Palma“ iz Zagreba. Na početku mise riječi dobrodošlice okupljenim nadbiskupima, biskupima, svećenicima, rektorima papinskih zavoda, redovnicima i redovnicama, predstavnicima Diplomatskog kora te svim vjernicima uputio je preč. Marko Đurin, rektor Zavoda i Crkve.

Poseban pozdrav uputio je kardinalu Ladariji, izražavajući svoju radost što upravo on večeras predslavi euharistijsko slavlje na blagdan jednoga od najljepših „cvjetova“ među 600 svećenika, redovnika, redovnica i sjemeništaraca okrunjenih mučeničkom krunom iz „mržnje prema vjeri“ u hrvatskome narodu prije, u vrijeme i nakon II. svjetskoga rata. U uvodnome govoru rektor Đurin napomenuo je da su svi prefekti Kongregacije za nauk vjere, počevši od kardinala Šepera, Ratzingera, Levade i Müllera prigodom obilježavanja spomena mučeničke smrti Alojzija Stepinca upravo u crkvi Sv. Jeronima predsjedali euharistijskim slavljem i kako je on peti prefekt u tome nizu te ga zamolio da započne euharistijsko slavlje.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak u kojemu Isus svojim učenicima govori da su sol zemlje i svjetlo svijeta kardinal Ladaria u homiliji posebno se osvrnuo na ulogu soli i svjetla u svakodnevnom kršćanskom životu te protumačio što to znači i koji poziv upućuje nama u današnjem svijetu. „Sol, da bi mogla dati okus, da bi mogla zaštititi hranu od kvarljivosti, mora zadržati svoj okus, ne smije izgubiti svoje kvalitete, mora zadržati vlastitu snagu. […] Učenici moraju biti sol zemlje, prodrijeti duboko u nju, pružiti ljudima snagu koja dolazi iz vjere, možda nevidljivo, ali to ne znači bez učinkovitosti. Ništa nije skriveno što se ne bi moglo razotkriti. Koliko li je samo soli zemlje u anonimnosti i u skrovitosti!“ naglasio je kardinal Ladaria.

Govoreći o ulozi svjetlosti u svijetu, napomenuo je da se ona za razliku od soli ne skriva, nego da svima omogućuje vidjeti. „Učenici moraju biti svjetlost svijeta, njihov dobar primjer mora osvjetljivati ljude, njihova ih riječ mora uputiti, da bi mogli slaviti Oca koji je na nebesima. Sol i svjetlost su jedan originalan spoj, bogat sadržajima, koji Gospodin nudi svima nama“. U nastavku ove dvije važne činjenice povezao je sa likom blaženoga kardinala Stepinca ističući kako se one u njemu spajaju i očituju kroz njegov život. Sol njegova života bila je nepravedna osuda na tamnicu i robiju kroz koje je bio prisiljen na tamu i šutnju, ali to je bio primjer i svjedočanstvo za kojega je znao cijeli svijet. U vrijeme kućnoga pritvora propovijedajući nedjeljama i blagdanima prosvjetljavao je sve one koji su imali milost slušati ga te to prenosio i na druge kroz svoje pisane homilije istaknuo je kardinal Ladaria, te nastavio da „svjetlo je svijetlilo tijekom vremena njegove pastoralne aktivnosti. Svijetlila je i ljubav, prema svim ljudima, bez razlika; svijetlila je istina Evanđelja pred nepravdama u teškim političkim i društvenim okolnostima u kojima je živio“. Uspoređujući blaženika s likom Gospodina te ističući njegovu osjetljivost posebno za djecu žrtve rata, kardinal je napomenuo da ljubav i istina, riječi i djela idu zajedno u Stepinčevu liku.

Homiliju je zaključio mislima kako „i pored svjetla, Stepinac je sol u ovim intenzivnim godinama pastoralnog života: sol molitve, kontemplacije, razmatranja Gospodina u Euharistiji“, i pozvao da „molimo Gospodina, da po zagovoru blaženika kojega slavimo, budemo, kako on hoće, sol zemlje i svjetlost svijeta“.

Na kraju euharistijskoga slavlja rektor Đurin zahvalio je u prvome redu kardinalu Ladariji na predslavljenju mise i riječima upućenim u homiliji. Na kraju zahvalio je svima koji su na bilo koji način pomogli i dali svoj doprinos u pripremi i proslavi za hrvate katolike vrlo važnoga blagdana. Posebno je zahvalio bogoslovima na asistenciji te Akademskom zboru bazilike Srca Isusova „Palma“ iz Zagreba na veličanstvenom pjevanju. Sve nazočne pozvao je na nastavak druženja u prostorije Zavoda.