STJEPAN LICE: "HOD TVOJE LJUBAVI"

“HOD TVOJE LJUBAVI”, nevelika je knjižica autora Stjepana Lice, koju je u 2000 primjeraka nedavno izdala zagreba~ka duhovna izdava~ka kuđa “Teovizija”. Ilustrirana je crtežima Branimira Dorotiđa, a grafi~ki ju je opremio Marijan Osman. To je joč jedno poetski oblikovano duhovno čtivo, križni put sa 14 tradicionalnih postaja i jednom pristupnom postajom: Isus prihvađa O~evu volju. Upravo ta pristupna postaja s tuma~enjem Isusova prihvađanja O~eve volje, ono je čto nam mora biti duhovnim vodi~em kroz križni put i ne samo Isusov, nego i nač vlastiti, životni križni put. Znati i htjeti prihvatiti O~evu volju, kako bismo spoznali smisao svoga života, obuhvatili ga u punini. “Prihvađanje Božje volje presudna je pretpostavka za oblikovanje vlastita života. Bez njega ~ovjek jednostavno nije u moguđnosti oblikovati svoj život. Makar – da sudjeluje u njegovu oblikovanju”, kaže pisac. U postajama križnog puta na kojima slijedimo Isusovu muku, Stjepan Lice, čiroj vjerni~koj javnosti poznat po svojim poetskim duhovnim mislima i uopđe poetskom duhovnom izražavanju u ostalim književnim oblicima, razmičlja i nad mukom suvremenog ~ovjeka i suvremenom zbiljom, bremenitom mukom. Ispod svake zavrčene postaje, autor donosi mudar duhovni zaziv, poruku-pouku: “Od potrebe da sudim druge i da ih kažnjavam, za ljubav, oslobodi me, Gospodine”, jedan je od vapaja. Tekst tog križnog puta tako je duhovno dubok, a opet tako topao, ljudski, pun ljubavi i boli prema ovom napađenom svijetu i ~ovjeku u njemu. Svijetu koji se svojim okretanjem od Boga, sam u~inio ne~ovje~nim. Svijetu koji odbacuje patnju Onoga koji je prihvatio O~evu volju, pa je ne prihvađa ni sam. Svijetu koji bi nad svakom postajom Isusova križnog puta trebao razmičljati o sebi, svakom svom pojedina~nom ~inu i djelu, pa i misli. Svijetu koji je zaboravio i odbacio ljubav. Svijetu i ~ovjeku koji se zaboravio kajati za svoje propuste i grijehe. I umjesto proslova, pisac i opet pjesni~ki, a duboko duhovno nadahnut razmičlja o svom životnom putu: “… Kako da u svakom svom kora~aju primim i predam sve čto ga dopada od vremena i od vje~nosti, od ljudskosti i od božanskosti? Kako da prionem uza svoj put? Uza sve koji su mi na bilo koji na~in povjereni? Uz tebe?”
Ukratko, cijeli taj križni put, viče je nego ikoji okrenut ~ovjeku, poziva ga shvati da je O~evom voljom, a žrtvom Njegova sina, otkan od ljubavi. I da tu ljubav prihvati i živi. (ĆV)