Ovo najnovije Woytilino imenovanje četrdeset i četvorice kardinala bilo je vrlo zanimljivo i to ne samo zbog najvećeg broja imenovanja novih kardinala, već i zbog načina kako su njihova imena objavljena. Mnogi su očekivali da će imena novih kardinala biti objavljena već 14. siječnja. Naravno da su već tog dana u podne televizijske kamere bile uperene na prozor Papine radne sobe. Papa je, međutim, to učinio u nedjelju 21. siječnja, iznenadivši brojna predviđanja te imenovavši 37 novih kardinala. Da stvar bude još napetija, tim je imenima u nedjelju 29. siječnja dodao imena pet novih kardinala i objavio imena dvojice, koje je bio imenovao – kako se to službeno kaže – in pectore, god. 1998., zadržavši njihova imena za sebe. To zapravo nije velika novost, ali je novost u tome da je njihova imena objavio tjedan dana kasnije, kada to zapravo nitko nije to očekivao. Ostali su iznenađeni i poznavatelji crkvenih zbivanja. Tim najnovijim imenovanjima Papa je ojačao kardinalski dio zbora, koji potječe iz istočnoeuropskih zemalja, koje Sveti Otac vrlo dobro poznaje, ali i broj kardinala iz južnoameričkih zemalja. S ta dva kontinenta trenutno potječe najviše kardinala, koji bi na idućim konklavama mogli birati novog poglavara Crkve.
Kardinalski zbor sada broji 185 članova. Njih 65 je iz Europe, iz Južne Amerike 27, a iz Sjeverne Amerike 13. Isto toliko ih zajedno imaju Azija i Afrika. Tim najnovijim imenovanjem u mogućim konklavama prevladavat će ponovno kardinali iz Europe, dok su – kako je stanje izgledalo prošlog tjedna – prije prevladavali kardinali iz Južne Amerike. Gotovo cijeli kardinalski zbor iz čijeg će sastava proizaći novi papa imenovao je Ivan Pavao II, koji prepoznaje znakove u svijetu nevjerojatnom vitalnošću i lucidnošću. Papa s rekordnim putovanjima, izvrsnim odnosom s mladima, izvanrednom pozornošću za obavijesna sredstva, posebno za Internet, postavio je temelje nove sveopće Crkve, izmijenivši mnoge stvari u središnjoj upravi. Ovim imenovanjima poručuje vjernicima kako je globalizacija već gotova stvar i u crkvenoj stvarnosti. To je bez sumnje važni zaokret i istodobno naznaka za njegova nasljednika, koji će morati biti “svjetski čovjek”, čovjek sveopće kulture s raznim iskustvima i spoznajama, koji će morati poznavati razne jezike i kulture. U izboru novih kardinala Papa je slijedio kriterije zasluga. Nagradio je rad ljudi koji su služili Crkvi u zajednicama, ali i – kao što je slučaj vijetnamskog kardinala Nguyena van Thuana, koji je 13 godina proveo u zatvoru ili kubanskog Jaime Lukasa Ortege ili pak kurijalnog nadbiskupa Giovannia Battiste Rea – ljudi koji su godinama vjerno služili Crkvi i ostavili svoje tragove u toj upravi.
Zanimljivo je i imenovanje dvojice ukrajinskih nadbiskupa i to gotovo neposredno prije papinog pastirskog posjeta, kojemu se suprostavljaju tamošnje pravoslavne Crkve. Papa je imenovao jednog kardinala istočnog obreda, 68-godišnjeg Ljubomira Husara i jednog latinskog obreda, 74-godišnjeg Marijana Jaworskog.
Kardinali su – kao što sama riječ kaže, glavni papini pomoćnici u upravljanju Crkvom. Naslov kardinala imale su u staro vrijeme glavne crkve u Rimu, kojima je na čelu stajao svećenik za razliku od onih kojima su upravljali đakoni. Ti su svećenici i đakoni u Rimu uživali veliki ugled. Oni su pomagali papi kod oltara, u ophodima, u riješavanju crkvenih pitanja i već tada se iz njihovih redova birao papa. Naslov kardinala primilo je kasnije 6 biskupa, koji upravljaju biskupijama oko Rima. Od 12. stoljeća daje se kardinalska čast i ostalim biskupima osobito po glavnijim gradovima katoličkog svijeta. Ugled i vlast kardinala raste osobito od 12. do 16. stoljeća. Oni pomažu Papi u upravi crkve, vodeći razne kongregacije i crkvene ustanove. Siksto V. je odredio da njihov broj ne smije preći 70 i to je vrijedilo sve do Ivana XXIII. koji je njihov broj povisio na stotinu, a Pavao VI. na 120. U prošlosti su kardinali utjecali ne samo na razvoj vjerskog i crkvenog života, već i onog društvenog i političkog, jer su često bili sinovi bogatih plemićkih porodica. I danas njihova uloga i djelovanje prelazi crkvene granice, jer su po međunarodnim sporazumima kardinali izjednačeni s ministrima. Kada službeno putuju, to svoje putovanje kroz dotičnu zemlju moraju najaviti. Njihov autoritet, premda je to ipak samo čast, priznaju i državne ustanove. (ika-as/sv)