U zajedništvu s desetoricom svećenika i jelšanskim pukom misu je predvodio hvarski dekan don Toni Plenković. Na misi je pjevao jelšanski zbor sv. Cecilije kojim je ravnao voditelj Slavko Reljić.
Započinjući slavlje euharistije, dekan se prisjetio don Bože kao posebne osobe: „svaki je čovjek jedinstven i poseban, tako i svaki svećenik, a don Božu bez pretjerivanja možemo nazvati još posebnijim“. Istaknuo je kako vjeruje da će ga otočani još dugo pamtiti kao svećenika koji je postao pojam po svojem oduševljenju Kristom i po iznimnoj revnosti i predanosti u življenju svoje svećeničke službe.

Na misi je propovijedao mons. Stanko Jerčić, župnik Jelse i generalni vikar Hvarske biskupije. Prisjetio se suradnje s don Božidarom u vrijeme dok mu je bio kapelan u Jelsi, a potom i jedan od nasljednika u službi jelšanskog župnika. Podsjetio je na iskrene i dirljive riječi, koje sažimaju doživljaje mnogih, a koje je na dan don Božidarove smrti, 13. travnja 2015., na društvenim mrežama napisala župljanka Vlatka Buj: „Teško ga je bilo namin običnima razumit. Jer ni bi kako mi. Bi je izvan /ne iznad/ nego baš izvan ovozemaljskega svita. Imo je karizmu! Uz dužno poštovanje svima, On ni bi svećenik… ni župnik.. ni kurot… ni pop… on je bi jednostavno „Donbožo“ (ni pravopisna greška). Njega se ni moglo volit! Njemu se moglo divit…ili ne…Ako je sve onako kako je govori i kako nos je uči, neka moli…jer njegove molitve su joke…jače od mojih! A nikad kako sad non veće od njih ni potriba….“
Propovijed je generalni vikar zaključio stihovima svoje pjesme koju je posvetio don Boži u prigodi njegove zlatne mise 1997. godine, a čiji završni stihovi glase: „Slugo Gospodnji vjerni, nek ti se ostvare snovi – da tvojim se zlatnim tragom glasnici zapute novi!“
Nakon euharistijskog slavlja, svećenici su s narodom pohodili don Božidarov grob uz molitvu i pjesmu.

Mons. Božidar Medvid rođen je 2. ožujka 1924. godine. Za svećenika je zaređen 7. travnja 1947. u Hvaru. Bio je kanonik Stolnoga kaptola u Hvaru i dugogodišnji župnik Jelse od 1967. godine. Mons. Medvid služio je i kao župnik u Gdinju te je posluživao i Pitve, Vrisnik i Svirče. Proganjan od komunističkih vlasti dvaput je bio nepravedno osuđen na kaznu zatvora koje je odslužio u Staroj Gradiški i Trogiru. Poticao je i razvijao pobožnost prema euharistiji, a zaslužan je za razvoj Karizmatskoga pokreta u Hrvatskoj i izvan nje. S fra Josipom Marcelićem 1984. godine pokrenuo je biblioteku „Duh i voda“ u kojoj je objavljeno 85 naslova. Umro je na spomen-dan svoje mlade mise 13. travnja 2015. u 92. godini života i 69. godini svećeništva.