Stopama praoca Abrahama

Uvodno biblijsko čitanje: “Jahve reče Abramu: #!Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati” (Post 12,1-3).

1. Nakon otvaranja Svetih vrata u četvrtoj rimskoj bazilici velikim koracima napredujemo na crkvenu putu obraćenja i pomirenja koje Jubilej predlaže. Kako je poznato, jedan od najznačajnijih i najdubljih duhovnih sadržaja Jubileja jest hodočašće, znak samoga stanja svakoga ljudskog bića ukoliko je homo viator (čovjek putnik). Kako sam istaknuo u buli najave Jubileja, “to je vježba djelotvorne askeze, kajanje za ljudske slabosti, trajna pozornost nad vlastitim slabostima, unutarnja priprava za obnovu srca” (usp. Incarnationis mysterium, 7). To nutarnje značenje hodočašća biva potom produbljeno i upotpunjeno vjerskim i duhovnim sadržajima koji struje iz svetih mjesta, koja su po drevnoj predaji cilj pojedinačnih i zajedničkih hodočašća. Doista, kao što je vrijeme, tako je i prostor označen posebnim Božjim spasiteljskim zahvatima i, upravo zbog toga pojedina mjesta mogu promicati osobiti susret (usp. Pismo o hodočašću, 2).
2. U svijesti ovih temeljnih duhovnih sadržaja hodočašća odlučio sam, u vezi s jubilejskim slavljima, pohoditi zemlju koja je bila na jedinstven način označena Božjim zahvatima u povijesti spasenja. Sljedećih tjedana, stoga, hodočastit ću, ako Bog da, na neka mjesta koja su osobito povezana s utjelovljenjem Riječi Božje.
Moja bi želja bila najprije pohoditi Ur Kaldejski (usp. Pismo o hodočašću, 5), sadašnji Tal al Muqayyar na jugu Iraka, mjesto Abrahamova rođenja, koji se potom premjestio s obitelji u Haran (usp. Post 11,31), gdje ga je, prema biblijskom izvješću, stigla riječ Boga koji ga poziva napustiti svoju zemlju i uputiti se prema mjestu koje će mu biti pokazano (usp. Post 12,1-3).
S tim pozivom Abraham postaje oruđem spasenjskog nauma koji će obuhvatiti budućnost naroda Saveza i također sve narode svijeta. On posluša i dade se na put. S njim spasenje Božje započinje hodati putovima ljudske povijesti.
3. Stoga je važno “ići Abrahamovim stopama” kako bi se iznova otkrili tragovi ljubazne Božje nazočnosti uz čovjeka i iznova oživjeti iskustvo vjere onoga koga će sveti Pavao nazvati ocem svih vjerujućih, bilo obrezanih ili neobrezanih, (usp. Rim 4,11-12). Svojom vjerom prevedenom u konkretne, ponekad čak dramatične odluke, kao što je napuštanje sigurnosti vlastite zemlje ili žrtvovanje sina jedinca Izaka, Abraham je postigao onu pravednost koja ga je učinila prijateljem Božjim, dosegnuo božanski naum za sebe i svoje potomstvo i postao praocem mnoštva vjernika. Idući “Abrahamovim stopama” uči se, stoga, konkretno vrednovati zahtjeve istinskoga vjerskog stava i doživljava se napon božanskog poticaja koji će svoj cilj imati u Kristu.
Svjesni upravo nerazrješive vez s drevnim narodom drevnoga Saveza, kršćani u Abrahamu prepoznaju “oca u vjeri” antonomastički i rado slijede njegov primjer iduću “njegovim stopama”.
4. Upravo sam se zbog tih razmišljanja, uime cijele Crkve, htio uputiti, moliti i razmišljati u mjesto Ur Kaldejski, iz kojega je Abraham krenuo. Kako mi to nije moguće, želim barem duhovno ostvariti slično hodočašće. Zbog toga ćemo sljedeće srijede, u posebnom slavlju koje će se održati u dvorani Pavla VI., zajedno oživjeti važne trenutke Abrahamova iskustva znajući dobro da na velikog patrijarha ne gledaju samo oni koji se diče njegovim tjelesnim potomstvom nego i svi oni koji se osjećaju njegovim duhovnim potomstvom.
Nakon te prve postaje moći će se dušom ispunjenom zahvalnošću krenuti prema drugim postajama preko kojih se razvijala povijest spasenja, počevši od brda Sinaja gdje je Mojsije imao objavu Presvetog Imena Božjeg i bio uveden u spoznaju njegova otajstva.
Već vas sada pozivam da me pratite molitvom u tomu mojem hodočašću na mjesta povezana s poviješću spasenja koje ću započeti upravo sljedeće srijede s posebnim slavljem posvećenim Abrahamu, ocu svih vjerujućih.
1