Bibinjski sin dr. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru koji je također sudjelovao u misnom slavlju, u svojoj monografiji ‘Iz prošlosti Bibinja’ piše da je don Marko bio „jedinstvena ličnost, pravi uzor značajnika, izniman vjernik i svećenik, brižni pastir i skrbnik, gorljivi rodoljub te na kraju mučenik. Bibinjski puk i dan danas gaji živo sjećanje na svog velikog sina i župnika o kojem se govori s dužnim poštovanjem i dostojanstvom. Kao dugogodišnji župnik Bibinja iskazao se kao vjeran služitelj odgajajući narod u duhu bogoljublja i domoljublja. Bog, vjera i Hrvatska bili su mu glavno i jedino“ poručuje dr. Gverić. Njegov zapis o don Marku u toj monografiji vrijedan je povijesni izvor za upoznati Sikirićev život, kojim su se poslužili i mons. Puljić i vojni ordinarij Jure Bogdan, također sudionik u obilježavanju toga velikog spomena u Zagrebu, u rasvjetljavanju don Markovog života prema javnosti.

Kao uzorni svećenik, duhovni, kulturni i politički vođa svog naroda, don Marko je puku pomogao duhovno, vjerski, politički, kulturno, prosvjetiteljski i materijalno. Nadbiskup Puljić rekao je da je povijest bibinjskog kraja „kao i drugih dijelova Lijepe naše, bila vrlo teška i puna brojnih izazova“. Žitelji Bibinja su „poput Izraelaca doživljavali brojna iskušenja i sukobe na lokalnoj i međunarodnoj razini što je redovito imalo posljedica na njihove živote. No, ta teška vremena iznjedrila su i silan broj muškaraca i žena, anonimnih i poznatih težaka, pomoraca, radnika, ratnika, kulturnih i javnih djelatnika koji su ostavili duboki trag u povijesti svoga kraja. Među njima posebice ističemo svećenike rodom iz Bibinja, kao i brojne bibinjske župnike, zauzete pastoralne djelatnike i apostole u Gospodnjem vinogradu. Kao navjestitelji Božje Riječi i djelitelji svetih tajna oni su ostali zapamćeni kao dobri duhovni pastiri, odgojitelji i prosvjetitelji svoga puka. Narod sa zahvalnošću i ponosom čuva o njima lijepu uspomenu promicatelja naravnog, crkvenog, katoličkog i nacionalnog identiteta“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je don Marko bio „vrijedan radnik na njivi Gospodnjoj“.

„Zahvalni smo Bogu što je u godinama velikih i složenih društvenih previranja, posebice u drugoj polovici 19. i u prva dva desetljeća 20. st., Zadarska nadbiskupija imala svećenika don Marka Sikirića koji se rodio u Bibinjama 19. listopada 1858. g. Za svećenika je zaređen 7. listopada 1883. g. Preminuo je u Zagrebu točno prije stotinu godina, 11. listopada, 1919. g. Ima i u tome simbolike, što je svoj zemaljski život završio u Zagrebu kojeg je iznimno cijenio kao središte hrvatskog naroda te često govorio „Držite se Zagreba““ istaknuo je nadbiskup Puljić. Naime, pod prijetnjom smrti, don Marko je pošao u izgnanstvo u Zagrebu gdje je preminuo od upale pluća u Bolnici milosrdne braće, a pokopan je dva dana poslije svoje smrti, 13. listopada 1919. g. na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Don Marko je u Zadru završio pučku školu, gimnaziju i studij bogoslovije. Prvu godinu po svom ređenju župnik je u Radovinu i Visočanima (1883.-1884.), a od 1884. do 1919. župnik je u svom rodnom mjestu u Bibinjama. „Kroz punih 36 godina pastoralnog djelovanja u rodnim Bibinjama, don Marko je proživio brojne društvene i političke promjene: nestanak Otomanskog carstva, Prvi svjetski rat i propast Austro-ugarske monarhije, stvaranje Kraljevine Jugoslavije, talijansko zauzeće Zadra i Hrvatskog primorja. Bile su to godine iseljavanja hrvatskog življa i odnarođivanje hrvatskog puka. Don Marko se nije dao zbuniti niti obeshrabriti. Njegovo životno geslo i pastoralno poslanje moglo bi se sročiti u životnu odrednicu – ostati na vlastitom ognjištu i biti ponosan što je katolik i Hrvat“ rekao je mons. Puljić u propovijedi.

Povjesničar Marijan Diklić piše kako se don Marko zalagao za nacionalnu i teritorijalnu integraciju, za ujedinjenje hrvatskog naroda u jedinstvenu naciju i rascjepkanih hrvatskih teritorija u cjelovitu i samostalnu hrvatsku državu. Borio se protiv autonomaštva, velikosrpstva i tuđinskih presezanja na Hrvatsku. Zbog njegovih hrvatskih stajališta, don Marka su napadali i optuživali autonomaši, talijanaši i drugi režimski pojedinci. Ti su napadi postali nepodnošljivi nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, kada je Zadar i zadarsku okolicu temeljem Londonskog ugovora iz 1915. g. okupirala talijanska vojska. Godine 1918. don Marko se teško zamjerio zadarskim talijanašima i pridošlim talijanskim karabinjerima. Nije se htio staviti u službu talijanske iredentističke vlasti u Zadru, a mještane je nagovarao da ne uzimaju niti hranu iz talijanske kuhinje, iako je u selu vladala glad. Zbog njegovih političkih, pravaških stajališta i utjecaja na župljane, zbog postavljene hrvatske zastave na crkvi, Talijani su ga rezolutno odlučili ukloniti iz Bibinja. Don Marko je preduhitrio njihove namjere odlaskom u Zagreb početkom proljeća 1919. g., što ga je jako pogodilo te se ubrzo i razbolio.

Nadbiskup Puljić istaknuo je da je pastoralno djelovanje don Marka doživjelo procvat u brojnim područjima. „Uz duhovnu skrb za duševno spasenje povjerenih duša, brinuo se i za kulturnu i materijalnu skrb svoga mjesta, pri obnovi župne crkve sv. Roka, za gradnju župne kuće i otvaranje pučke škole“ rekao je mons. Puljić. U skrbi za najpotrebitije, otvorio je u Bibinjama i pučku kuhinju krajem Prvog svjetskog rata 1917. g., kad je zavladala glad i nestašica, što je puno značilo za gladni puk. Otvorio je trgovinu, utemeljio seosku blagajnu za posudbu novca, tražio uređenje zdenca za pitku vodu. Zalaganjem don Marka, uz pomoć Hrvatskog akademskog kluba iz Zadra, 24. siječnja 1904. g. otvorena je pučka knjižnica u bibinjskoj školi.

„Svojim primjerom uzornog svećeničkog života don Marko je bio blizak svom narodu u onim najtežim vremenima. Nije popuštao ni u jednom trenutku nasilnoj talijanizaciji i odnarođivanju svoga mjesta te je ostao bedem i zaštitnik hrvatske kulture i tradicije“ naglasio je mons. Puljić. Nadbiskup je usporedio djelovanje don Marka sa starozavjetnim prorokom Joelom iz čije je knjige navještena Božja riječ u prvom čitanju. Kao Joel koji je Izraelce pozivao na buđenje, tako je činio i don Marko u buđenju hrvatske narodne samosvijesti i beskompromisne vjernosti Kristu do podnošenja i osobnog trpljenja i mučenja.

„Joel je jedan od dvanaest ‘malih proroka’ koji će posebice revnovati za slavlje Dana Gospodnjega“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši što je prethodilo djelovanju Joela. Ezra je organizirao zajednicu na temelju Zakona i dao joj sigurne temelje. Nehemija je proveo društvenu i religioznu obnovu i dao potrebnu podlogu da se židovstvo održi i ne izgubi u poganstvu. „Narod je prihvatio Zakon u svečanom zboru pa mala židovska zajednica živi miran život. Ali, živi bez osobitog žara i oduševljenja jer se u njih uvukao nezdravi duh materijalizma. Uz to, nenadano navale skakavci i poharaju ljetinu. Svi onda pohrliše u hram da se izjadaju i mole Jahvu za pomoć. Tada ustaje prorok Joel koji ih potiče na molitvu i pokoru, obraćenje i spasenje. Zajednica je bespomoćna pa ih Joel poziva neka se okupe u kuću Jahvinu te mole i poste. Jer, Dan Jahvin je strašan. Nema hrane ni radosti, sjemenja ni ploda, nema životinja ni berbe“ rekao je mons. Puljić. Upravo su takve egzistencijalne okolnosti pratile i vrijeme djelovanja don Marka koji se poput proroka Joela nije umarao pozivati ljude da se ne pokolebaju u Gospodina. „Razderite srca, a ne halje svoje i vratite se Jahvi, Bogu svome“, uporno poziva Božji čovjek Joel sunarodnjake na istinsko obraćenje srca“ rekao je nadbiskup Puljić.

Grob don Marka Sikirića

Listopad je značajan mjesec u životu don Marka. Rođen je, za svećenika zaređen i pokopan u Marijinom mjesecu listopadu. „O stotoj obljetnici smrti, don Marko nas je okupio u svom rodnom mjestu oko stola Gospodnjeg. Zahvalni smo Providnosti za tog Božjeg čovjeka. Svoju zahvalnost uključujemo u euharistijsku žrtvu koja je najveći i najvrjedniji čin zahvalnosti. Na grčkom eucharistein, znači dati zahvalu Bogu“ rekao je nadbiskup, tragom navještaja Lukinog Evanđelja prema kojem se od desetorice gubavaca koje je Isus ozdravio samo jedan vratio „slaveći Boga u sav glas”.

„Taj odlomak trebali bismo svako malo čitati i o njemu češće razmatrati. Otkrili bismo tada koliko smo nezahvalni, poput one devetorice koji su ozdravili, ali nisu rekli Isusu hvala. Naša se kultura mjeri prema tome koliko znamo reći „hvala“. Bez zahvalnosti svijet bi bio vrlo siromašan. Manjkalo bi mu nešto lijepo što postoji na svijetu“ poručio je mons. Puljić.

Uz 100. godišnjicu don Markove smrti, u organizaciji župe Bibinje i Općine Bibinje, u subotu 5. listopada održana je Svečana komemoracija u Zagrebu kada je don Markov grob pohodilo 150 Bibinjaca predvođenih župnikom Milićem. Na grobu don Marka na Mirogoju otkrivena je spomen – ploča a don Zdenko je predmolio odrješenje za pokojne. Prigodne riječi na Mirogoju uputili su prof. dr. Ante Bralić, pročelnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru koji je opisao povijesne okolnosti don Markovog vremena i dr. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva Zadar koji je istaknuo značajke don Markovog djelovanja neprestano usmjerenog u službi općega i većeg duhovnog, materijalnog i narodnog dobra.

Nakon pohoda grobu, Bibinjci su 5. listopada sudjelovali na misnom slavlju u zagrebačkoj katedrali koje je predvodio mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH koji im je prenio srdačne pozdrave kardinala Josipa Bozanića.

Biskup Bogdan je podsjetio na tešku i izazovnu povijest Bibinja kroz stoljeća do Domovinskog rata. Bibinjci su odolijevali mnogim iskušenjima uslijed sukoba velikih sila na međunarodnoj i lokalnoj razini i borbi stranih i ‘domaćih’ politika. To se odražavalo na svakodnevni život toga hrvatski osviještenog mjesta. Mons. Bogdan je istaknuo „slavnog sina Bibinja don Stipana Sorića koji je za krst časni i slobodu zlatnu pod Ribnikom 1648. položio svoj život“. Iz Bibinja su potekli mnogi ljudi „čvrste vjere, vrijedni radnici, karakterni i samozatajni duhovni pastiri, čuvari i promicatelji zdravog, naravnog, ljudskog, crkvenog, katoličkog i nacionalnog identiteta i ponosa“ rekao je mons. Bogdan.

„Ostati na vlastitom ognjištu, biti katolik i Hrvat, don Markove su odrednice u svem pastoralnom djelovanju“ naglasio je vojni ordinarij, istaknuvši da se u navještenim Kristovim riječima „Slavim te Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10, 21) ogleda i djelovanje don Marka. „Briga don Marka za ‘malog čovjeka’ iskazivala se svakodnevno kroz njegov čvrsti stav svećenika odgojitelja koji je ponajprije svojim primjerom i cjelokupnošću svećeničkog života bio blizak svome narodu u najtežim vremenima. Na primjeru starozavjetnog proroka Baruha vidimo, prorok uvijek mora biti spreman i za mučeništvo. Ne dopustivši ni u jednom trenutku nasilnoj talijanizaciji, odnarođivanju svoga mjesta da preuzme rodno Bibinje, pod prijetnjom smrti don Marko je morao prihvatiti svoje ‘babilonsko sužanjstvo’ u Zagrebu“ rekao je mons. Bogdan.

Vojni ordinarij pohvalio je i sadašnju perspektivu bibinjske župe sv. Roka. „Zanimljivo je pogledati demografsku sliku Bibinja koji ne znaju za bijelu kugu, vjersku jasnoću žive crkvene zajednice koja i danas daje brojne svećenike te nepromjenjivi stabilni domoljubni duh. Nisu li upravo župnici poput uzornog lika don Marka Sikirića utkali u bibinjski narod iste te vrijednosti koje 100 godina nakon njegove smrti još uvijek žive i nose ne samo mjesto, nego i cijelu našu domovinu Hrvatsku!? Nisu li Bibinje upravo na primjeru don Markova mučeništva i otpora ‘babilonskoj okupaciji’ oblikovale kroz stoljeće današnji identitet i kulturu!? Koliko je važan odgoj i primjer dobrog svećenika svjedoči nam i ova obljetnica“ poručio je mons. Bogdan, naglasivši da „ne smijemo zaboraviti najvažniju don Markovu odliku, a to je vjernost Isusu Kristu, pravom Bogu i čovjeku, u čijoj je službi i po čijem je duhu pastoralno djelovao. Don Markovo pastoralno djelovanje poprima Isusov poticaj kako se Isusovi sljedbenici ne trebaju radovati što im se duhovi pokoravaju, nego što su im imena zapisana na nebesima“.

„Bibinjski je narod kao i cijeli hrvatski narod opstao, između ostalog, kroz svoju povijest zahvaljujući Božjim poslanicima, iznimnim svećenicima koji su u teškim vremenima znali i umjeli Božjim duhom voditi povjereno im stado. Upravo molitva koju je don Marko utkao u bibinjske obitelji na kraju 19. i početkom 20. stoljeća, očuvala je to mjesto od najvećih zala 20. st. Katehizacija i vjerske upute kojima je don Marko brižljivo i u duhu evanđelja odgajao generacije s početka 20 st. rezultirale su da je i dan danas nedjelja sveti Božji dan kad se vjernici okupljaju oko euharistijskog stola Isusa Krista. Imam osjećaj da ovaj veliki svećenik vašega roda i dalje s nebesa vodi molitvom vaše mjesto kao župnik kojem je nasilno prekinut dekret na zemlji, ali ne i na nebu“ poručio je mons. Bogdan, potaknuvši Bibinjce da i dalje ostanu vjerni vrijednostima don Marka u odgoju djece i mladeži. „I nećete imati straha za svoju budućnost, budućnost vašega mjesta i Crkve u njemu! Zahvalan Bogu i vama, dragi vjernici Bibinja, što kao vojni ordinarij mogu molitveno sudjelovati u 100. obljetnici smrti svećenika i rodoljuba don Marka Sikirića, molim zajedno s vama riječima koje već godinama spominjete i pjevate poznatim stihovima: ‘Bože, čuvaj nam Bibinje, to naše milinje, s Tobom smo silni k’o grom’“ zaključio je mons. Bogdan u propovijedi.

U petak, 11. listopada u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Bibinjama održan je koncert u spomen na don Marka Sikirića. Za orguljama je svirao orguljaš Edmund Andler Borić iz Zagreba. Nastupili su svi bibinjski izvođači: Crkveni mješoviti zbor Don Marko Sikirić (voditeljica Duška Lisica), Tomislav Bralić, Veseli Bibinjci (voditelj Šime Šimunić), Ženska klapa Garofuli, Dječji crkveni zbor Sv. Roko (voditeljica s. Anica Marija Cvitković) i Župni zbor mladih Magnificat (voditelj Ivica Kero).

Župa Bibinje je 1999. g. svečano proslavila 80. obljetnicu smrti istaknutog bibinjskog sina simpozijem o djelovanju don Marka. Tada su u središtu Bibinja postavili bistu don Marka a misno slavlje predvodio je blagopokojni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. I po toj se prisutnosti Sluge Božjega Kuharića pokazao odnos poštovanja i emocije između Bibinja i hrvatske matice u Zagrebu, gradu prema kojem je na trajni pogled za svog života upućivao don Marko Sikirić, do krajnje izloženosti svoga duha i tijela, želeći hrvatskom narodu jedinstvo i hrabri otpor tuđinskom podjarmljivanju.