Viša savjetnica u Agenciji za odgoj i obrazovanje dr. sc. Gordana Barudžija vodila je i moderirala stručnim skupom. Zbog određenih poteškoća s povezivanjem predavača na online skup, vjeroučiteljica savjetnica Anita Ramljak prva je izložila primjer dobre prakse, u kojem je govorila o dijalogu s roditeljima, što je nezaobilazan dio rada s učenicima, te je dala nekoliko ideja za uspješniju komunikaciju s učenicima.

Prvo teorijsko predavanje, s naslovom Umjetnost – dragocjeni prostor i metoda dijaloga, održao je mons. Ivan Šaško, koji se osvrnuo na tipologiju naše ikonografije pri tumačenju umjetničkih djela, kroz koju se iščitava motivacija umjetnika za njegovu izradu. Kao primjer navodi umjetničko djelo umjetnika Caravaggia koje se čuva u Odesi, gdje čeka na restauraciju, što pak u kontekstu rata koji se trenutno odvija u Ukrajini i koji ne priznaje svetost ljudskog života pada u drugi plan, naglašava biskup. Pa ipak ljudski duh teži tumačiti smisao koji je umjetnik udahnuo u svoje djelo, osobito u današnje doba kad čovjek traži neku novu estetiku. Mons. Šaško navodi da je Isus postao čovjekom kako bi bio u svemu dijalogičan te je i umjetnička metoda spojiva s kršćanstvom koje je po naravi u dijalogu sa svim kulturama. Do II. nicejskog sabora Crkva je sebe definirala kroz utjelovljenje, a posljedica toga je svijest da je čovjek u Kristu pobožanjstven, što nadilazi sve ljudske kategorije.

Prof. dr. sc. Ante Crnčević u drugom je teorijskom promišljanju (Liturgija Crkve: slavlje u služenju za život u dijalogu u doba digitalne kulture) ponudio pojam slušanja kao preduvjet dijaloga – jer i sama objava počinje slušanjem, odnosno čovjekovim posluhom. Pismo poziva čovjeka da iziđe iz sebe i pođe ususret drugome. Kršćanstvo se ostvaruje u askezi slušanja, ističe Crnčević, i ono u osobi otvara prostore za drugoga; tu drugome iskazujemo gostoprimstvo jer slušanje stvara blizinu. Istaknuo je primjer sv. Bernarda koji je u slušanju osjećao da ga Božja riječ pohađa i u njemu se nastanjuje. Govor u dijalogu rasvjetljuje osamu koja nije usamljenost nego pronalazak sebe. Dijalog i nastaje kroz vrijeme čekanja i osluškivanja drugoga i tek tada ono vodi u zajedništvo. Spomen i nada kao nadvremenski koncepti dio su liturgije jer anticipiraju vječnost; liturgija nasuprot sadašnjem vremenu aktualizira ono što se zbilo davno i što sada već pripada vječnosti (za razliku od onoga što se sada zbiva u memoriji digitalnog svijeta – u kojoj se gubi pamćenje). Liturgija pak čuva čovjekovu intimu i ujedno ne ostavlja prostor spontanosti čovjekovog osjećanja i doživljavanja. Svaka komunikacija trebala bi voditi u communio – u zajedništvo, smatra prof. Crnčević.

Iz Sarajeva se online priključio prof. dr. sc. Ivan Šarčević da bi govorio o temi Vjera i kultura. Na samom je početku izlaganja zaključio da je svijet bipolaran, odnosno da se u njemu nametnuo ateizam kao javna religija koja druge religije i njihove službenike teško prihvaća (ako ikako). Drugi vatikanski koncil inzistira na evangelizaciji kulture, uz uvjet da se vjera ne navezuje uz rasu, narod, običaje – pazeći da se kultura ne identificira s vjerom. A danas je ravnodušnost i kultura odbacivanja drugih osobito kroz pandemiju dobila svoj zaključak u strahu od tijela, od blizine, od drugoga. Postavlja se pitanje koji novi stil života možemo unijeti u odnos sa svijetom. Važno je, naglašava Šarčević, čuvati se prilagodbe svijetu, ali i straha od svijeta; opasnost je da kršćani postanu sekularni. Osobito upozorava na etičku rezignaciju i dvostruki moral kojeg se vjernik mora čuvati. Nadalje, ističe važnost njegovanja kulture solidarne slobode, jer Bog je svijet mogao stvoriti i drukčijim, ali je želio čovjeka stvoriti slobodnim. Sloboda pak podrazumijeva i davanje slobode drugima, kroz solidarnost koje je i dar i zadaća. Važno je nadalje zagovarati kulturu dugoročne odgovornosti, smatra Šarčević, i naglašava da samo ljudi koji osjećaju krivnju mogu biti slobodni. Uz to ide i kultura svakodnevne postojanosti: pronalaženje novosti u ponavljanju istoga. Nadahnuće Šarčević vidi u Pismu, koje otkriva modele izlaska iz vlastitog zamora. Poželio je za kraj vjeroučiteljima da se nadahnjuju na Pismu kako bi i u redovnom životu i radu otkrivali izvanredno.

Nakon poticajnih predavanja dr. sc. Petar Smontara, vjeroučitelj savjetnik, izložio je i svoj primjer dobre prakse o sustručnjačkom dijalogu, s posebnim naglaskom na mogućnosti mijenjanja vlastitih predrasuda kad se kolegama dopusti da se u suradnji dokažu i pokažu svoje jake strane. Stručni skup zaključila je dr. sc. Gordana Barudžija, a stručni skup istog sadržaja ponovit će se i 28. travnja 2022.