Studijski dan okupio je 60-ak mlađih svećenika iz Splitsko-makarske nadbiskupije, Dubrovačke biskupije, Hvarske biskupije, Šibenske biskupije te Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split.

Susret je započeo euharistijskim slavljem koje je, u zajedništvu sa sufraganskim biskupima i nazočnim svećenicima, predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. Kako bi se još jače pokazala i učvrstila veza svećenika i euharistijske žrtve, a s obzirom da se prema starom crkvenom kalendaru ovoga dana slavio blagdan Predragocjene Krvi Kristove, slavila se misa svetkovine Tijelova. Homiliju prema dnevnim misnim čitanjima izrekao je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić. Tumačeći evanđeosku zgodu susreta Isusa s opsjednutima u gadarskom kraju i nemar žitelja tih mjesta za Radosnu vijest, mons. Rogić je na bratski i prisan način podsjetio svećenike na važnost ustrajnoga naviještanja i svjedočenja evanđeoskih vrijednosti u zgodno i nezgodno vrijeme.

Nakon mise i kratke okrjepe uz kavu, započeo je radni dio susreta. Prvo predavanje održao je mons. Petar Palić, hvarski biskup i tajnik Hrvatske biskupske konferencije. Tema njegova izlaganja bila je „Poruka praznih crkava – čemu nas je korona virus naučio?“. Na početku je dao kratki presjek pojave i širenja koronavirusa u svijetu, a na poseban način u nama susjednim zemljama. S obzirom na širenje zaraze i odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite, bilo je potrebno, između ostaloga, uvesti mjere obustave vjerskih okupljanja koje su kod dijela klera i vjernika izazvale negativne reakcije i mišljenja. Mons. Palić također je progovorio i o drugim učincima ove pandemije kao što su: ponovno povezivanje, ali i poremećaji međuljudskih odnosa u obitelji i društvu; zatim prilika da pojedinac shvati koliko vrijedi ukoliko je član zajednice jer je samo zajedničkom snagom moguće obuzdati širenje virusa te na koncu da nijedan čovjek nije nezamjenjiv te da se bolest može širiti bez obzira na društveni položaj. U nastavku svoga izlaganja progovorio je i o teološkim i vjerskim naglascima u vremenu obustave obreda. Čovjek vjernik u tim trenucima iskusio je ranjivost i smrtnost, ali, u susretu s Kristom, makar putem medija, mogao je osjetiti i milost iscjeljenja. Euharistiju, kao gozba ljubavi i zajedništva, nije samo osoban čin nego čin zajednice vjernika. U tom smislu, govoreći o video-prijenosima misnih slavlja i drugih pobožnosti, mons. Palić osvrnuo se i na neke naglaske poruke koju je papa Franjo, na praznom Trgu svetoga Petra, vjernicima uputio na Veliki petak. Svoje razmišljanje biskup je zaključio upravo Papinim riječima da vrijeme pandemije nije vrijeme podjela nego svi imamo jedan zajednički cilj – dobro drugoga odnosno ljubav prema bližnjemu.

Nakon predavanja, svećenici su imali priliku postaviti nekoliko kraćih pitanja, a potom su se podijelili u tri skupine kako bi, u užem krugu, razmijenili vlastita svećenička iskustva u vremenu obustave vjerskih obreda te o pastoralnim mogućnostima koje donosi neizvjesna bliža i dalja budućnost. Nakon polusatnog rada, predstavnici pojedinih skupina, su u kraćem izlaganju saželi razmišljanja svećenika.

Jutarnji radni dio zaključen je zajedničkim objedom u blagovaonici Svetišta. Prvo poslijepodnevno izlaganje na temu „Hodočašća – put vjere“ održali su fra Perica Maslać, župnik župe Gospe Sinjske u Sinju i mr. don Mijo Šurlin, upravitelj Svetišta Vepric. Na početku izlaganja fra Perica je prikazao kratki videozapis o Svetištu Gospe Sinjske koji su pripremili franjevci. Nakon prikazivanja, ukratko je opisao hodočasnički pastoral i druge oblike pastoralnoga rada u sinjskoj župi koja je brojem stanovništva najveća župa Splitsko-makarske nadbiskupije. Potom je mr. don Mijo Šurlin održao meditativno razmišljanje o hodočašćima. Smisao hoda, po njegovim riječima, jest događaj na cilju hodočašća. Opasnost hodočašća jest upravo u tome da se najčešće ne događa nikakva promjena unutar osobe nego sve ostaje na površini, traženju čuda, dodirima, poklonima, čašćenju relikvija i sličnim izvanjskim činima. Vrhunac i cilj svakoga hodočašća treba biti euharistija – kao prinos i zahvalnica. Iz takvoga stanja rađa se onda i potreba dara koji je plod obraćenja i pomirenja s Bogom i Crkvom. S obzirom da je don Mijo upravitelj marijanskog svetišta, svoje je razmišljanje zaključio pozivom svećenicima da se ugledaju u Mariju koja je simbol zajedništva hodočasničke Crkve.

Završno izlaganje na temu „Kršćansko-humano svjedočenje osobnim životom i stručnim djelovanjem“ održao je prof. dr. Ivica Grković, redoviti profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu i predsjednik splitske podružnice Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva. S obzirom da je tema njegova razmišljanja bila svjedočenje osobnim životnim primjerom, prof. Grković je nazočnim svećenicima dao kratki presjek svoga životnoga puta. Naime, živio je i radio u Australiji 12 godina, a po povratku u Hrvatsku započeo je zajedno sa suprugom raditi na Medicinskom fakultetu. Iako je tema njegova rada ljudska anatomija, prof. Grković zanima se osobito za goruća društvena pitanja, radnu etiku i bioetiku, zaštitu okoliša te proučava načine kako kao vjernik laik može služiti na dobro Crkve i društva. Iz svoga bogatoga životnog i profesionalnog iskustva dao je nekoliko primjera i preporuka koje mogu koristiti, kako vjernicima laicima tako i svećenicima, u komunikaciji sa obiteljima, zaručnicima, djecom, ali i starijima i bolesnima. Nakon predavanja uslijedila je kratka rasprava, a potom je nadbiskup Marin zahvalio predavačima i sudionicima susreta te zaključio studijski dan ohrabrivši mlađe svećenike da i nadalje odgovorno i ozbiljno pristupaju svojoj službi.

Zbog okolnosti pandemije, studijski dani za mlađe svećenike ove su godine bili skraćeni na jedan dan.