Subotica: Biskup Fazekas predvodio Misu večere Gospodnje
Foto: Subotička biskupija // Biskup Fazekas predvodio Misu večere Gospodnje u subotičkoj katedrali
Subotica (IKA)
Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 2. travnja, predvodio je subotički biskup Franjo Fazekas u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske u zajedništvu sa svećenicima, izvijestila je Subotička biskupija.
Tim obredom Velikog četvrtka započelo je Sveto vazmeno trodnevlje koje nas podsjeća na Isusovu muku, smrt i naposljetku uskrsnuće.
„Svaki Isusov čin u Njegovom životu bili su svjedočanstvo i znak ljubavi prema nama. Svakom gestom On je sve više samog sebe izručivao u ruke ljudima. Pranjem nogu On, komu je Otac Nebeski sve predao, htio je pokazati da se prije predanja u smrt neprijateljima, želi predati u ruke svojima. Njima je htio pokazati svoju blizinu, svoje prijateljstvo, a ne toliko svoj autoritet. Htio je da apostoli shvate da On ne vlada silom, nego predanjem, služenjem i ljubavlju“, rekao je biskup Fazekas u uvodnom dijelu homilije.
Biskup je podsjetio da se u svakom misnom slavlju slušaju riječi „Uzmite i jedite… uzmite i pijte… Ovo činite meni na spomen“. Protumačio je kako te riječi svjedoče o tome da je Isus bio svjestan blizine vlastite smrti.
„Ponekad nam naša očekivanja, naše želje, naša traženja od dragoga Boga zarobljavaju srce i zatvaraju oči na događaj Posljednje večere. Lakše nam je zamisliti Boga koji je dalek, koji je iznad nas, ali nas ostavlja na miru i ništa ne traži od nas. Međutim, znati da se Bog pred nama saginje, znači prihvatiti i to, da ne možemo biti njegovi učenici ako nismo spremni u poniznosti se predati na služenje svojih bližnjih i njih iskreno ljubiti“, protumačio je biskup Fazekas.
Obred pranja nogu znak je Kristove ljubavi koja služi i predaje se. Ove godine biskup je prao noge dvanaestorici mladića koji će u petak navečer i subotu cijeli dan biti među čuvarima Božjeg groba.
Na kraju liturgijskog slavlja biskup Fazekas je u zajedništvu sa svećenicima i ministrantima prenio Presveti Oltarski Sakrament u svetohranište u kapelici, što simbolizira Isusovu samoću u molitvi i njegovu smrtnu tjeskobu.
U kasnim večernjim satima, vjernici su se okupili na bdjenje u prisutnosti Presvetog Oltarskog Sakramenta prisjećajući se Isusa koji je ostao sam u Getsemaniju.

