Nakon mise cvijeće na grob prof. Gabrića položili su predstavnici organizatora programa, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Katoličkog društva „Ivan Antunović“, župe sv. Roka, Hrvatske čitaonice i Hrvatskog prosvjetnog društva „Bela Gabrić“, kao i članovi obitelji.

Tom je prigodom istaknuto da je prof. Gabrić bio je čovjek Crkve i naroda, koji je svojim djelom zadužio je kulturu bunjevačkog roda hrvatskoga naroda. Rođen je 10. ožujka 1921. godine na verušićkom salašu (nedaleko od Subotice), u poljodjelskoj obitelji Laze i Marije, rođ. Tikvicki. Radio je kao nastavnik materinjeg hrvatskog jezika, povijesti i ruskog jezika, kao bibliograf u subotičkoj Gradskoj knjižnici, a posebnu je pažnju posvetio književnom i istraživačkom radu vezanom za Hrvate u Bačkoj. Veliki doprinos dao je kao sakupljač narodnih pjesama i običaja. S Antom Pokornikom objavio je knjigu »Bunjevačke kraljičke pisme«. Prikupljao je rasutu narodnu baštinu, pisao bibliografije i stručne članke o mnogim ličnostima i temama vezanim za bunjevačke Hrvate. Također, bilježio je sve što se događalo u kulturi i u Crkvi, a svoje članke objavljivao je u mnogim časopisima. Zbog zalaganja za svoj narod, nakon sloma Hrvatskog proljeća, nepravedno je osuđen te je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici bio zatočen od lipnja 1972. do prosinca 1973. godine. Bio je aktivni član mnogih hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini. Za zasluge na području duhovne kulture sveti papa Ivan Pavao II. dodijelio mu je priznanje »Pro Ecclesia et Pontifice« (1990.), a za doprinos kulturnom životu Grada Subotice Skupština općine Subotice imenovala ga je počasnim građaninom Subotice (2000.). U sklopu 4. dana Balinta Vujkova, 2005. godine, u Subotici je otvorena Spomen-kuća Bele Gabrića, u kojoj sjedište ima nekoliko hrvatskih udruga. Njemu u čast se zove i hrvatska udruga za pomoć učenicima.