Nakon uvodnog teksta na petoj stranici i svjedočanstva fra Ante Perkovića, aktivnoga svjedoka same opsade Vukovara, pada, uzništva u srbijanskom logoru, života Vukovaraca u progonstvu i prvih godina povratka, na 10. i 11. stranici sažeto su prikazana razmišljanja sadašnjega župnika fra Tonija Vučemilovića, povjerenika za pastoral branitelja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji dr. Stanislava Šote, istaknutih javnih djelatnika Petra Eleza i Ane Mlinarić te fra Ivice Jagodića, dugogodišnjeg bivšeg župnika središnje vukovarske župe sv. Filipa i Jakova. Svi se slažu da su kolona sjećanja i Vukovar kao općehrvatski, pa i univerzalni ljudski simbol iznad političkih podjela, nitko ne želi dijeliti dnevno-političke savjete, ali većina ističe da se sve interpretacije trebaju držati temeljne istine. Tako fra Ante Perković kaže: „Jeste li čuli za ‘štafetu smrti’? HOS-ovci su željeli izvući ljude iz grada kroz kukuruze. Morali su ih provesti kroz minsko polje. Predvodili su kolonu. Kad padne prvi, ispred svih ide drugi… Izvodili su ljude pod cijenu vlastitoga života. I sad ti ljudi ne mogu nositi znak pod kojim su to radili.“