Susret je počeo Službom riječi koju je u katedrali predvodio je profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na KBF-u i kanonik Prvostolnoga kaptola Vladimir Dugalić. Nazočili su đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i pomoćni biskup Ivan Ćurić.

Drugi dio susreta odvijao se u Strossmayerovoj dvorani KBF-a gdje je pozdravnu riječ sudionicima uputio Hranić, a zatim je Dugalić održao izlaganje „Kršćanska nada – krepost političara“.

Govoreći o Papinoj enciklici „Fratelli tutti“ Dugalić je spomenuo populizam kao zapreku u promicanju općeg dobra i socijalnog nauka Crkve.

„Živ, dinamičan narod, narod s budućnošću jest onaj koji je stalno otvoren za nove sinteze, sposoban u svoje krilo prihvatiti ono što je različito. Da bi to postigao ne mora negirati sebe već biti spreman pokrenuti se, propitivati, proširiti se i obogatiti u susretu s drugima i tako se može razvijati“. Istinska politika mora biti služenje koje okuplja oko zajedničkih projekata, a istovremeno je spremna ustupiti mjesto drugima u traganju za općim dobrom. Dobra politika združuje ljubav s nadom i s povjerenjem u ljude, a nezdravi populizam nastaje kada se pretvori „u sposobnost nekog pojedinca za stjecanje potpore u svrhu političkog iskorištavanja kulture naroda, pod bilo kojim ideološkim predznakom, u službi svojih osobnih planova i vlastitog održavanja na vlasti“, rekao je.

O veličini politike rečeno je da se očituje u sposobnosti misliti na dugoročno opće dobro, a ne podređivati svoje interese izbornim svrhama. Političari su pozvani „brinuti se o potrebama pojedinaca i zajednice.“ Izostanak dijaloga dovodi i do toga da se nitko ne bavi općim dobrom, „već stjecajem probitaka koji pružaju moć ili, u najboljem slučaju, nametanjem vlastitog načina razmišljanja. Na taj se način razgovori svode na puke pregovore kako bi svatko mogao prigrabiti svu moć i najveću moguću korist“.

Hranić je zahvalio Dugaliću na bremenitom izlaganju te pozvao sudionike da iznesu svoje osvrte na izlaganje, odnosno koje znakove nade prepoznaju u hrvatskom društvu, a koja su ponašanja suprotna kreposti nade jer se u vidu obraćenja treba suočavati i s takvim elementima u društvu (korupcija, populizam i ekonomija koja preuzima glavnu riječ…).

Nekolicina sudionika u svom je obraćanju istaknula znakove nade u hrvatskom društvu, a to su: ekonomski rast i razvoj; zaustavljen je val iseljavanja mladih ljudi koji se sve više vraćaju u domovinu; sve više postajemo pravna država; plaćaju se porezi; dogodili su se određeni pomaci u pronatalitetnoj politici i sve je više prisutna svijest o važnosti demografske obnove društva. Promicanje jednake važnost majke i oca u odgoju djeteta i sposobnost odricanja u svrhu prihvaćanja novog života i podizanja djeteta. Podizanje svijesti da brak muškarca i žene kao temeljne stanice jednoga društva i njegova napretka mora biti na prvome mjestu kako bi došlo do demografske obnove su također znakovi nade.

Što se tiče koruptivnoga ponašanja vidljivo je da se u cijelom društvu mijenja svijest i spoznaja da je korupcija zlo i da nanosi štetu čitavome društvu i da u tom smislu društvo ipak određenim koracima ide naprijed. U svemu tome važno je biti postojan u borbi protiv korupcije, imati i krepost ufanja da je sve ono što je časno i dobro, pošteno upravo ono što se isplati na duge staze i za izgradnju zdravoga društva, moglo se čuti na susretu.

Istaknuta su i velika okupljanja uglavnom mladih ljudi na dočeku sportaša ili domoljubnim koncertima koji svojim zajedništvom i ljubavlju prema domovini zrače pozitivnom snagom iskrenom ljubavlju prema vlastitom identitetu koji je otvoren za zajedništvo s drugima te da je i to jedan od znakova nade hrvatskoga društva. Hranić je zaključio intervente sudionika izjavom: „Pitanje svih pitanja je odnos prema životu.“

Na kraju susreta nadbiskup je svakom od sudionika darovao Pastirsko pismo hrvatskih biskupa „Na kršćanskim temeljima u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade“, Encikliku „Fratelli tutti“ i Priručnik „Na putu prema brizi za zajednički dom: 5 godina od Laudato si’“.

Ovogodišnji susret na poseban je način obilježen pohodom đakovačkoj prvostolnici jer se time željelo priključiti proslavi Svete jubilejske godine u zajedništvu s cijelom Nadbiskupijom.