Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao metropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, iz Hrvatske biskupske konferencije na susretu je sudjelovao zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić; splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, predsjednik Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za dijalog sa Srpskom-pravoslavnom Crkvom Marin Barišić; đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić.

Na početku susreta domaćin, biskup Antun izrazio je dobrodošlicu, istaknuvši uvjerenje da je ovaj skup episkopa i biskupa susret, jer se na njemu ostvaruje ono raspoloženje koje sv. Pavao preporuča Kološanima. Apostol ih uvjerava, kako kod onih koji vjeruju u Krista „više nema Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist“. Zatim nastavlja: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!“ (Kol 3, 11-15).

Potom je prigodnu riječ uputio metropolit Porfirije i nadbiskup Želimir. Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi zauzeli su se za evanđeoska polazišta u međusobnim odnosima i djelovanju, za zajedničke nastupe u našoj javnosti, kako bi ohrabrili vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti.

U razgovoru je dotaknuto više aktualnih pitanja iz javnog života, napose s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba, napose onih čiji su najbliži ubijeni ili su nestali. O tom su biskupi i episkopi dali posebnu Izjavu.

Na susretu je vladalo bratsko ozračje, ispunjeno srdačnošću i međusobnim povjerenjem.