Predavanje je počeo definiranjem riječi kao moćnoga sredstva i alata koji se nalazi u svakome od nas. „Kakav je to moćan dar da možeš govorit, da se možeš izreći, da može izaći van to što je u tebi. Nekome je to teže, nekome lakše, netko to želi, netko ne želi, netko taj dar ne koristi, a netko ga previše koristi“, primijetio je.

U predavanju je govorio o važnosti kreposti umjerenosti u govoru, prokomentiravši polušaljivo: „ako ne koristiš taj dar, satareš sebe, skupljaš sve unutra. S druge strane, ako previše govoriš, onda satareš sve oko sebe“.

Upozorio je da je veliki problem ako se bojimo govoriti i povjeriti nekome. „Koristimo taj dar, govorimo, nemojmo držati za sebe jer će nas to pregaziti“, potaknuo je don Mirko.

„Danas je sve teže govoriti, pogotovo govoriti o govoru i riječi jer nije lako slušati. Velika je sposobnost znati slušati i čuti nekoga. Nalazimo se u vremenima kada nemamo vremena slušati jedni druge“, primijetio je.

Istaknuo je i kako riječ ima čudesnu moć, „a ono što je najveće je da ima stvaralačku moć: to što ti jesi i što postojiš, to je zato jer je netko rekao ‘Neka bude!’. Nisi plod odluke svojih roditelja, nisi plod slučaja nego si plod ljubavi Jednoga koji je rekao ‘Neka bude!’. Sam je Bog tebe i mene izrekao i izgovorio. Bog je vrhunac svoga stvaranja stvorio prema svojoj riječi i na svoju sliku.“

Osvrnuvši se na često izgovaranu rečenicu „Ljudski je griješiti!“, don Mirko je prokomentirao da nije ljudski griješiti jer „ako smo kršćani, ako vjerujemo da smo stvoreni na sliku Božju, mi smo njegova ljepota i savršenstvo, onda nije ljudski griješiti nego ljubiti.“

„Svaki put kad ja svojim riječima doprinosim zajedništvu i pomirenju, ja sam time sličan svome Stvoritelju, a svaki put kad je obrnuto, događa se razdvajanje i tu đavao zadovoljno trlja ruke (klevetanje, psovanje, ogovaranje)“, upozorio je.

Istaknuo je da je Riječ oduvijek bila u Bogu i prije stvaranja, što piše i u Evanđelju po Ivanu: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“. „Božja luda ljubav prema nama je tolika da je On uzeo ljudsko tijelo i utjelovio se. U Isusu se Bog do kraja izrekao i otkrio, a bez Isusa Krista nemamo ništa: sve je propadljivo i u svemu se gubi smisao. ‘Svemu što postade u njoj bijaše život’. Riječ je dobila smisao u Isusu Kristu“, rekao je don Mirko.

Upozorio je da danas vlada diktatura buke: primjerice, u svakoj kući mora biti upaljena televizija ili radio. „Ako bježim od tišine, ako se prepuštam buci, ne mogu čuti tu Riječ, ne mogu otkriti smisao svega što živim. Kristova je riječ vječna i trajna, On ne odustaje od nas i njegove riječi uvijek imaju čudesnu snagu“, dodao je don Mirko.

„Opasno je moćno sve što govorimo, opasno je kad se naviknemo, primjerice na sakramente. Jedna od takvih navika je molitva Vjerovanje. Nekada nismo uopće svjesni koliko moćne i spasonosne riječi izgovaramo“, uputio je don Mirko.

Protumačio je kako svatko ima iskustvo da je teško izgovoriti riječ ‘oprosti’, rekavši: „Oprost je plod uskrsnuća koji nam je Isus donio i koji oslobađa“.

„Isus je bio Židov, a kod Židova nije bilo potrebe za davanjem obećanja jer nije postojalo ništa moćnije od davanja riječi: kad ti dajem riječ, dajem ti čitavog sebe i nema potrebe za obećavanjem“, podsjetio je.

Upozorio je da je današnji otrov ogovaranje. „Gadna stvar jer se hranimo time što komentiramo i ogovaramo, ali susret s Isusom donosi promjene“, rekao je.

Govorio je i o opasnosti kockanja, prokomentiravši: „Kad imaš malo, stavljaš malo, a kad budeš imao puno, stavljat ćeš puno. To zlo uništava najsvetije: obitelj i brak.“ Za kraj predavanja don Mirko je istaknuo misao da je šutnja često jača i od riječi, „a ta nam je šutnja potrebna da bismo otkrili snagu riječi jer jedino u šutnji možemo čuti Riječ.“

Nakon predavanja, don Mirko je odgovorio na pitanja iz publike.

Govoreći o grijehu psovke, kazao je: „Potrebna je milost Božja da bismo se oslobodili navike psovanja, ali Bog čeka da mu se pruži ruka. Tehnike i taktike – od toga nema ništa. Kroz ispovijed se može dogoditi oslobođenje bogopsovača. Isus Krist oslobađa i On nam je potreban. Nekad je potrebno opominjati druge oko sebe, ali važno je da kršćanin da do znanja drugim da to psovanje Boga mene vrijeđa i da mi smeta. Svi smo mi spužve i govorimo riječi koje su nas dotaknule, i dobre i loše. Maheri smo u opravdavanju sebe, pogotovo kad su loše riječi u pitanju.“

Protumačio je kako mnoge opterećuje područje misli jer ne znaju kakvu moć ima misao. „Misli dolaze izvana, pogotovo prisilne misli. Povezane su s grijesima općenito. Takve se misli samo odjednom stvore i dođu, a mi se vrtimo oko sebe, želimo se toga riješiti. Loše je misli važno izgovoriti i predate ih Isusu da nas On od njih oslobodi. Ne smijemo dozvoliti da nas to opterećuje. Suicidalne misli najviše: podijeli ih s Isusom. Bog ima plan za tebe, dođi svećeniku i ne dopusti da te misli obuzimaju“, potaknuo je predavač.

Istaknuo je da je vrhunski čin ljubavi saslušati prijatelja koji dolazi s problemima, a kojemu ne možeš pomoći, ali ga možeš saslušati.

Spomenuo je da se mnogi žale da su rastreseni u molitvi i da ne mogu čuti Gospodina, dodavši: !Svima su nam potrebni trenutci tišine, šutnje i intime za koje se trebamo boriti, a onda je najbolje otvoriti Sveto pismo, razmatrat Evanđelje i tu ću sigurno dobiti odgovor. Trebamo stati na loptu da bismo čuli Gospodina, sabrati se i biti u Njegovoj prisutnosti. Gospodin će sigurno progovoriti jer to želi.“ Za sam kraj don Mirko je poslao poruku mladima: „Budimo hrabri i odvažni svi mi i usudimo se imati trenutke tišine i osamljenosti da možemo čuti tu najvažniju Riječ, da možemo čuti Isusa. I ne zaboravite: stvarno, ali stvarno lipo je što postojite.“

Na susretu su prikazana tri filma i skeč u produkciji Hrvatskoga nadzemlja, a za glazbeno animiranje bio je zaslužan zbor mladih Ivan Pavao II. s Visoke iz Splita. Susret je nastavljen zajedničkim druženjem. Sljedeći susret Hrvatskoga nadzemlja o temi „kako moliti“ održat će se 17. svibnja 2023. u 20:30 u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu.