Okupljene u dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa Vis Dominus (Brda) uveo je pjesmom u sadržajan program. Filmovi „Zanimljivosti“ i „Fizičko nasilje“ edukativno šaljivim tonom pripremili su publiku na predavanje profesora Tonija Maglice.

Nasilje je definirao kao bilo koji oblik namjernog ponašanja u kojem jedna osoba narušava tuđi fizički, psihički, socijalni , duhovni integritet te time izaziva štetu, trpljenje, bol, patnju, pa čak i smrt. Nasilje kao zlouporaba moći može se kategorički podijeliti na fizičko, psihičko, emocionalno, verbalno, ekonomsko i vršnjačko. Profesor Maglica skrenuo je pozornost na cyberbullying, virtualno nasilje kao domenu vršnjačkog nasilja koje je svakodnevno sve prisutnije.

Popis oblika nasilja raste usporedo s našim osobnim razvojem. Svaka sfera nasilja počiva na trokutu: nasilnik, žrtva i promatrači, odnosno svjedoci. Maglica je napomenuo da su upravo ovi potonji, često oni koji potpiruju nasilje. Vrtići, škole, fakulteti, susjedstva i zajednice te, u konačnici, država s institucijama tvore sustav na kojem počiva odgojno edukativna odgovornost za izgradnju kolektivne svijesti o neprihvatljivosti nasilja kao takvog. Rane, povrijeđenosti u djetinjstvu, osjećaj odbačenosti, nemoći, neprimijećenosti, zlostavljanje, krivnje, strah, ljutnje – iskustva su koja pridonose oblikovanju potencijalnog nasilnika. Nasilnici ranjavanjem drugih skreću pažnju na sebe. Sve te oštećenosti nošene su krilima iz naslova ovomjesečnog susreta.

Dotaknuvši se nasilja, kao „odgojne mjere“, dalo se zaključiti kako odrasli, u nemoći da se nose s emocijama, gubitkom kontrole vrše nasilje nad slabijima – nad djecom. Uz to je rečeno da su mediji ti koji često negativnošću i zastrašivanjem guše općedruštvenu perspektivu te stvaraju plodno tlo za nasilje, a društvene mreže i mobiteli tako postaju poligoni za liječenje frustracija te nas više udaljuju, nego što nas zbližavaju, rečeno je na susretu s kojega je poručeno: Nasilje se ne može i ne smije zaboraviti; Mediji su ti na kojima leži ponajveća odgovornost za edukaciju novih naraštaja; Svi bismo mi trebali početi od sebe; Ne biti pasivni promatrači.