Crkva hrvatskih mučenika i trg ispred svetišta primali su mlade zvucima pjesme. Krizmanike je pozdravio župnik i dekan te čuvar svetišta i biskupijski povjerenik za mlade preč. Josip Šimatović, vlč. Dino Rupčić pročitao je odlomak iz Ivanova evanđelja (20,19-23) o Isusovu ukazanju učenicima nakon uskrsnuća na temelju čega je preč. Šimatović predvodio uvodnu molitvu.

Slijedio je igrokaz o utjecaju Isusa na apostole, koji su izveli mladi animatori pod vodstvom salezijanca don Mihovila Kurkuta. Isus je po slabim apostolima, nakon što su primili Duha Svetoga, promijenio svijet, to isto može učiniti i krizmanicima darom Duha Svetoga, ako se otvore i životom prihvate Njegove darove, zaključio je. Mladi su zatim radili u skupinama te se onda okupili u crkvi gdje je don Mihovil predvodio pokorničko bogoslužje. Ispovijedali su svećenici koji su doveli svoje krizmanike. Nakon molitve Angelusa uslijedila je stanka i okrjepa.

Poslijepodnevni program počeo je događanjem „Upoznajmo svjedoke vjere – svece“. Oko crkve bilo je raspoređeno 10 štandova i na svakom slika sveca i animator koji je tumačio njegov životopis  krizmanicima koji su dolazili u po dvije skupine. Nakon toga jedna djevojka i dvojica mladića svjedočili su o svom obraćenju.

Nakon objeda u pastoralnom centru uslijedila je igra u kojoj je prikazana povijesna Krbavska bitka između Hrvata i Turaka. Pripremili su je mladi animatori i uključili u nju i krizmanike. Mladi su se zatim ponovno okupili u crkvi gdje im je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić održao katehezu, uz prisustvo hrvatskog vojnika u ratnoj opremi. U središtu kateheze bile su znakovite riječi sv. Pavla: oklop, štit, kaciga, mač.

„Sveti Pavao u poslanici Efežanima u odlomku imenovanom ‘Duhovni boj? (6,10-20) slikovito predstavlja kršćanina kao borca, kao vojnika. To nije slika vojnika koji druge napada, osvaja tuđe zemlje i porobljuje druge narode, nego je to vojnik koji se brani od zla i druge brani od zla, koje možemo sažeti u jednu riječ – grijeh. Isus reče: ‘Tko čini grijeh, rob je grijeha.’ Grijeh je takav: on ovlada čovjekom do te mjere da čovjekovo ponašanje postane zlo. Takav čovjek onda čini zlo drugima – ‘On je zao čovjek …’

Apostol Pavao ističe da je Đavao taj koji čovjeka stalno nagovara na zlo, uvjeravajući ga da ako učini neko zlo onda će po njemu ostvariti i neko dobro i tim postići da će mu se drugi diviti. Neki čine neka zla – npr. atentate – da bi došli u novine, da bi za njih saznao cijeli svijet; na stadionima neki prave kaos da bi ih kamere prikazale. Svi znamo kako je to glupo, ali Đavao ipak uspije neke uvjeriti da nije. Nisu to samo psihološki bolesni ljudi, nego se oni često poremete baš zato što surađuju s Đavlom. Neka velika zla predstavljena su na oltarnom reljefu u ovoj crkvi: Krbavska bitka, Bleiburg, Vukovar. Vidljivo je da su svi koji su činili velika zla propali i postali žrtve zla. Svi oni vjerovali su da je to vječni uspjeh, ali su se prevarili. Svi se trebamo boriti da nas Đavao ne prevari. Pavao zna da to nije laka borba, kao što nije lako biti pošten, dobar, uslužan, marljiv, savjestan… To zahtijeva ne malu borbu, npr. kad roditelji zatraže neku uslugu, a ti si se spremio za izlazak s društvom. … Zato Isusov učenik mora biti ratnik da bi se obranio, poručio je biskup.

Pojasnio je da je riječ o duhovnoj borbi za vječne vrijednosti: da čovjek ostane trajno plemenit. Koje oružje mora nositi Isusov učenik? Pavao navodi sredstva obrane uspoređujući ta sredstva s bojnom opremom koju su nosili vojnici, ratnici toga vremena. Pavao slikovito poziva kršćane da se obuku u ‘bojnu opremu Božju’. Biskup je zatim pojasnio koja je to oprema: ‘Opašite bokove istinom.’ – braniti se istinom, ne lažima; ‘Obucite oklop – pravednost’ – pravednost u odnosu na Boga: priznati i poštovati Boga; ‘Obujte noge spremnošću za Radosnu vijest – mir’ – Nositi mir, biti mirotvorci; ‘Uzmite veliki štit – vjere’ – Snaga vjere stvara čuda; ‘Prihvatite kacigu – ono čim se spašava – i mač Duha, tj. riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom – Kaciga je Božja riječ, a mač Duha je molitva; i naposljetku Duh Branitelj: Duh Sveti brani nas da ne budemo prevareni u životu, da ne krenemo nekim putom koji će nas odvesti u beznađe. On je svjetlo u našem životu: pomaže nam u našim životnim izborima, zaključio je gospićko-senjski biskup.

Zatim je predvodio svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji s preč. Šimatovićem, kancelarom i tajnikom preč. Mišelom Grgurićem, don Mihaelom Kurkutom i s još desetak svećenika. U propovijedi je tumačio raspravu u Ivanovu evanđelju s obzirom na pitanje tko je Isus, istaknuvši da se ono postavlja i danas, i ima na njega različitih odgovora. Mnogi od onih koje Isusove riječi i danas diraju u savjest i smetaju im, najradije bi Isusa posve isključili iz života ljudi govoreći kako taj Isus nije nikada postojao, nego da je izmišljen. Nažalost, ima mnogo kršćana koji vjeruju u Isusa, ali ga gotovo ne poznaju, upozorio je biskup krizmanike i poučio ih da će Isusa bolje upoznati onako kako upoznajemo jedni druge – družeći se, razgovarajući međusobno. Razgovor s Isusom je molitva. Isus nam se u molitvi sve više otkriva, postajemo s njim sve prisniji i nosimo sve dublji osjećaj da nas Isus čuva i pomaže nam. Zato veliki učitelji molitvu definiraju kao prijateljstvo s Bogom, a to onda pojačava osjećaj Božje blizine, daje osobi sigurnost u životu, smanjuje strah pred težim životnim zahtjevima i izazovima, poručio je biskup Križić krizmanicima.

Druga važna stvar za upoznavanje Isusa je slušanje njegove riječi, rekao je biskup i pozvao mlade da čitaju evanđelje, jer „slušajući Isusa upoznat ćete ga bolje, ali ćete upoznati bolje i sami sebe“. Upoznavanje sebe je važno jer nam „daje mogućnost da živimo u realnosti, a ne u fantaziji“; Isus nam pomaže da imamo realnu sliku o sebi. Spoznat ćemo bolje svoje vrijednosti koje će nas poticati da ih što više razvijamo. Upoznat ćemo bolje i svoje slabosti, a to će nam biti poticaj da se borimo protiv njih i tako postajemo plemenitiji.

I naposljetku, Boga susrećemo u djelima ljubavi, malim uslugama koje činimo drugima istaknuo je biskup i zaključio: „Želja nam je da vaša vjera u Boga raste, da ne vjerujete samo zato što vjeruju vaši roditelji i djedovi, nego zato što ste sami upoznali Isusa, što osjećate njegovu blizinu koja vam daje sigurnost. Želio bih da svatko ostane vjernik, Isusov prijatelj, i da ne kažete samo kako vjerujete da Bog postoji, nego i da osjećate kako je on s vama i da vas prati na vašem životnom putu. Daj Bože da tako bude.“

Na kraju mise preč. Šimatović zahvalio je svima na sudjelovanju i zaželio da svi s toga susreta ponesu bogata duhovna iskustva.