Susret ministranata Zadarske nadbiskupije održan u Vrani
Foto: Ines Grbić//Susret ministranata Zadarske nadbiskupije održan u Vrani
Vrana (IKA)
Susret ministranata Zadarske nadbiskupije održan je u subotu, 22. lipnja, u svetištu sv. Nediljice u Vrani. Tradicionalni godišnji susret ministranata ove godine okupio je 165 ministranata iz župa nadbiskupije.
Susret je počeo katehezom o molitvi koju je održao don Tomislav Dubinko, župnik zadarske župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu. Dubinko je i član Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije koje je organiziralo taj susret, čiji je predstojnik don Ante Dražina koji je pozdravio ministrante na početku susreta.
„Molitva je razgovor s Bogom. U razgovor su uključene dvije osobe, pri čemu jedna govori, druga sluša i obrnuto. Ako razgovaramo, to je dijalog, moraju biti uključene dvije strane. No, često je naša molitva monolog. Ja pričam svoje, ispričam i odem svojim putem. Bog nije stigao ništa reći“, upozorio je don Tomislav, rekavši da u našem razgovoru s Bogom treba govoriti, ali i slušati.
„Krist je stalno molio. Kad je donosio važne odluke, po cijelu noć je molio. Krist koji je Bog je molio. Kako onda mi nećemo imati potrebu moliti? Molitva nam treba i da bismo nekoga upoznali. Da bi nam netko bio važan, s njim treba razgovarati. Ako nam je Bog važan, onda trebamo imati vremena za njega, razgovarati s njim. Ne samo da upoznamo Boga, nego da i sebe spoznamo. Kad doživimo živoga Boga, u njemu spoznamo koliko vrijedimo“, poručio je don Tomislav, podsjetivši kako su ljudi skloni uspoređivati se s drugim ljudima.
„Da bi čovjek shvatio kako je original, treba se moliti Bogu. On poznaje čovjeka. Mi sebe ne poznajemo, nego upoznajemo. Molitva je i susret s Bogom. To je trajnije, odnos s Bogom. Zato trebamo moliti uvijek i ustrajno“, potaknuo je don Tomislav.
Dubinko je govorio i o oblicima molitve. „Prvi i najčešći oblik molitve je molitva prošnje. Prosjak nema ništa, ovisi o drugome. On traži od drugoga, u povjerenju da će dobiti. Bez Boga ne možemo ništa. Sve primamo od njega, sve nam je dar od Boga. Zato ga prosimo, bez njega ne možemo živjeti. Molimo za ukućane, zdravlje, ali i da ne izdamo Boga, da budem vjerni, ustrajni ministranti. Bez Boga možemo griješiti, a grijeh je tama koja nas vodi u besmisao života“, upozorio je don Tomislav.
Drugi oblik molitve je zagovorna molitva. „Ako smo vjernici, ne možemo misliti samo na sebe. Zagovorna molitva znači moliti za drugoga. Stalo mi je do drugih, do prijatelja koji su se izgubili na putu, do starijih, bolesnih. Postoji i zahvalna molitva. Imamo na čemu Bogu zahvaljivati. Na svemu što nam je dao; na roditeljima, prijateljima, bližnjima“, rekao je don Tomislav.
Molitva pohvale je kad se divimo Bogu. „To je izraz radosti, zahvalnosti, samo zbog toga što Bog postoji, što je tu. Život s Bogom je smislen. Sve u Bogu dobiva smisao. Uz Boga, i u trpljenjima možemo doživjeti smisao. Isus nas je poučio kako moliti. U molitvi Oče naš Isus nas uči da se najprije trebamo zagledati u Oca nebeskog. Najvažnije je da dođe Isusovo kraljevstvo, njegova živa prisutnost. Prvo gledati u Boga i doživjeti ga živim pred sobom. Shvatiti da je Bog pred nama“, istaknuo je don Tomislav.
Potaknuo je ministrante da ne posustanu u molitvi, da ne dopuste da ih išta priječi u molitvi. Najprije treba moliti, ako čovjek i ima obveza, posvetiti se Bogu. „Kad se boriš za molitvu, tvoje srce se više otvara za molitvu i onda je Bog svemoćan u našem životu“, ohrabrio je don Tomislav.
Na kraju nagovora don Tomislav je predmolio molitvu, potaknuvši djecu da zahvale Isusu što mogu biti ministranti i služiti kod oltara. Izrazio je radost što na taj način mogu svjedočiti svoje prijateljstvo s Isusom. Zamolio je Isusa pomoć da mogu revno, savjesno i sabrano vršiti svoju službu te da pozove neka među njima na put svećeničkog ili redovničkog zvanja, da postanu navjestitelji njegove radosti i služitelji svetih otajstava.
Nakon kateheze, don Luka Šustić, član Povjerenstva za ministrante, predvodio je euharistijsko klanjanje s prigodnim razmatranjem i blagoslovio ministrante s Presvetim.
Ministranti su zatim sudjelovali i u igrama. Među mlađim uzrastom ministranata u nogometu pobijedili su ministranti iz Biograda, drugo mjesto osvojili su ministranti iz otočke župe Lukoran – Ugljan, a treće mjesto ministranti iz zadarske župe Belafuža.
Stariji ministranti igrali su veliki nogomet. Pobijedili su ministranti iz Korlata, drugo mjesto osvojila je župa Pašman, a treće mjesto ministranti iz Zemunika.
U kvizu, prvo mjesto osvojili su ministranti iz zadarske župe sv. Josipa na Plovaniji, drugo mjesto, s istim brojem bodova, ministranti župe sv. Stošija iz Biograda i zadarske župe sv. Ante Padovanskog sa Smiljevca, a treće mjesto ministranti zadarske župe Uznesenja BDM s Belafuže. U povlačenju konopa pobijedili su ministranti iz Biograda. Za sve ministrante bio je priređen i ručak koji je priredio Caritas Zadarske nadbiskupije.