Istina je prava novost.

Susret ministranata Zadarske nadbiskupije u Vrani

Susret ministranata Zadarske nadbiskupije održan je u svetištu sv. Nediljice u Vrani u četvrtak, 22. lipnja. Misno slavlje za vanjskim oltarom u masliniku toga svetišta predvodio je don Tomislav Dubinko, župnik župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

Susret je okupio 250 sudionika, od toga 200 ministranata iz župa Zadarske nadbiskupije predvođenih njihovim župnicima.

Na pitanje don Tomislava djeci u propovijedi tko su zaštitnici ministranata, ministranti su znali odgovoriti da su to sv. Tarzicije i sv. Dominik. „Važna je služba ministriranja, onih koji poslužuju i pomažu oko oltara. Time sâmom Bogu želimo pomoći da euharistijski susret bude što svečaniji. To je velika služba, čast i odgovornost. Zato treba biti sabran i pozoran, a ne da ministrant ometa svećenika i vjernike“, rekao je don Tomislav, istaknuvši da je za slavu Božju potrebna revnost. „Dakle, što god radiš, radi sa srcem. Potrebni su poniznost i poslušnost, da i s najmanjom službom znamo slaviti Boga. Treba nam i čistoća duše. Kod ministranata je važno strahopoštovanje prema Isusu u svetohraništu. Kod slavljenja mise i ministriranja važni su urednost i točnost. Za ministrante je važno prijateljstvo“, rekao je don Tomislav, potaknuvši ministrante da budu primjer u crkvi ali i u susretima s ljudima kad izađu iz crkve. „Budimo svjesni koga primamo u misi. To je sâmi živi Bog koji je u nama“, potaknuo je don Tomislav, zahvalivši i ohrabrivši ministrante u njihovoj službi.

Prije mise, vjeroučiteljice Ivana Viduka i Lucija Franić pripremile su prigodnu katehezu. „Ministranti su služitelji oltara u bogoslužju. Dakle, služe sâmom Bogu, a onda Crkvi, svećeniku i zajednici. Prva zadaća ministranata je biti dobar čovjek, dobar kršćanin, a uče i o liturgiji, liturgijskom prostoru, ponašanju unutar liturgijskog prostora. Moraju poznavati prostor crkve gdje služe“, rekla je Viduka, istaknuvši da ministranti nisu to samo u crkvi, nego duh te službe trebaju svojim životom svjedočiti i na ulici, igralištu, u školi.

Ministranti trebaju biti prepoznati kod oltara i da ih se prepozna vani, po njihovom ponašanju. To dvoje ne smije biti u raskoraku; da su u crkvi uzornog ponašanja, a vani u igri npr. da psuju. Ministriranje se mora odražavati u svakom području njihovog života; da žive poštenje, iskrenost, dobrotu, hrabrost, spremnost za učenje“, poručila je Viduka. Govorila je i o razlikovanju Crkve kao zajednice i crkve kao liturgijskog prostora. Zahvalila je ministrantima na doprinosu kojega daruju župi i poželjela da uvijek budu prepoznatljivi kao članovi koji imaju službu unutar ministrantske i župne zajednice. Lucija Franić istaknula je da ministriranje odjelotvoruje Isusov poticaj na služenje; to je svojim gestama ljubavi prema apostolima na osobiti način pokazao Isus na Posljednjoj večeri.

Susret je organiziralo Povjerenstvo za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije čiji je povjerenik don Ante Dražina, rektor sjemeništa „Zmajević” u Zadru. Zadnji put tako veliki i na taj način organiziran susret ministranta održan je 2013. također u Vrani.

Na susretu je bilo puno djece trećeg razreda, prvopričesnika, a ministranti u većini pohađaju 5. i 6. razred.

Ovaj susret je prilika da se susretnu sve generacije ministranata na jednom mjestu. Uz katehezu i misu, sportska natjecanja omogućuju im da se dodatno druže, izgrađuju i upoznaju. U zadnje vrijeme sve je manje ministranata i zbog skandala koji su se dogodili u Crkvi. Dogodi se onda i da svećenici odustanu, nekima je lakše ostaviti rad s ministrantima. Ali, duhovni odgoj koji se dobije služenjem kod oltara nitko ne može nadomjestiti. Ne samo zbog mogućih duhovnih zvanja koja se rađaju u tim godinama, a vežu se uz službu oltara, djeca osjete duhovni poziv služeći uz oltar, nego ministrirati omogućuje i osjetiti Boga služeći mu za oltarom. To je najljepše što djeca i mladi mogu doživjeti i što će pamtiti cijeli život“, rekao je povjerenik Dražina.

Don Luka Šustić, član Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante u osvrtu na susret je rekao: „Drago mi je raditi s ministrantima. Oni su poslužitelji za oltarom. Ministranti pomažu svećeniku u najvažnijem dijelu euharistije, u središtu naše vjere, oni poslužuju. Zato mi je radost vidjeti ih u tolikom broju, drago mi je što smo se okupili, da rado ministriraju. Danas je teže doći do djece, pa je vrijedno kad se djeca i mladi javljaju da žele posluživati kod oltara. To ih možda može potaknuti i da u budućnosti razmišljaju o pozivu, ministriranje im može biti poticaj i prema razvoju duhovnog poziva“, rekao je don Luka. Istaknuvši da taj susret pokazuje bogatstvo Zadarske nadbiskupije, don Luka je rekao da će im taj susret ostati u lijepom sjećanju. Taj susret je znak da svećenici i Crkva misle na njih, da rade s njima i da primijete kako su tu za njih.

Nakon mise, održane su sportske aktivnosti. Ekipa ministranata Ugljan i Pašman pobijedila je u nogometu mlađeg uzrasta, a ekipa Gorica i Raštane pobjednik je u nogometnom turniru starijeg uzrasta. U povlačenju konopa pobjednik je skupina Smiljevac.

Svjedočanstvo što im znači ministriranje izrekli su i neki ministranti. Damir Vuković iz zadarske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije je rekao: „Vidio sam prijatelja kako ministrira, došao sam na misu i odjednom sam odlučio – želim i ja biti ministrant. Imam osjećaj kao da služim Isusu na oltaru, kao da dajem kalež Isusu. Rekao sam prijateljima, ‘Ja sam ministrant’ i pozvao sam ih da i oni dođu i ministriraju. Pozivam i druge da dođu na susrete ministranata. Na susretima zajedno igramo nogomet, imamo aktivnosti, natječemo se i služimo u crkvi“.

Matej Hajdić iz zadarske župe Belafuža je rekao: „Želim služiti Isusu i Bogu. Kad ministriram, osjećam se lijepo, smireno. Uživamo igrajući nogomet, skupa s Isusom. Lijepo je upoznati druge ministrante“.

Marino Ivković iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Ugljanu ministrira jer želi pomoći svećeniku i „da može više pričati s Bogom“.

David Vanjak iz župe sv. Kasijana u Sukošanu ministrira da bi pomagao svećeniku, da nosi križ, da „nauči kako nešto nositi, gdje staviti crkveno posuđe i ostalo“.

Jakov Martinović iz zadarske župe bl. Alojzija Stepinca je rekao: „Ministriram jer jako volim Boga, moja obitelj voli Boga. Biti ministrant je jako lijepo. Dođite!“

Ante Batur iz župe sv. Mihovila u Galovcu je poručio: „Ministriram jer želim biti bolji čovjek i želim pomagati svećeniku. Sretan sam što mogu ministrirati i pritom se lijepo osjećam. Ministrirati je jako lijepo, dečki mogu postati još bolji ljudi“.