Susrete srijedom animira Vinkovačka evangelizacijska zajednica (VEZ) sv. Antuna. Susret je započeo večernjom misom u 18 sati i prigodnom propovjedi fra Josipa Blaževića o spomenu vjernih mrtvih koji se toga dana liturgijski slavio.

Iza mise članovi VEZ-a mladima su podijelili vilice kao svojevrsno iznenađenje. Potom su izveli scenski prikaz o jednoj članici Franjevačkog svjetovnog reda koja je od liječnika doznala za tešku dijagnozu i skoru smrt. Naime, puna optimizma i zahvalnosti za bogat protekli život, trećoredica u prikazu obratila se duhovnom asistentu p. Jeri s neobičnom zamolbom. Kada joj tijelo izlože na odru, zaželjela je da joj u jednu ruku stave njezinu staru Bibliju, a u drugu vilicu. Vilica je bila podsjetnik na brojna lijepa druženja. Samo na kraju najsvečanijih događaja, prilikom skupljanja prljavog posuđa, netko bi uzviknuo: „Možete zadržati vilicu“. To je značilo da ono najbolje tek dolazi. A dolazio je neki fini desert. Ta je trećoredica zamolila fra Jeru, kada se prolaznici pokraj njezinog lijesa sa čuđenjem zapitaju: „Zašto vilica?“, da joj on odgovori da je zadržala vilicu zato jer – „ono najbolje tek dolazi“.

Nakon te priče uslijedilo je iskustvo žalovanja mlade djevojke Ane koja je prije par dana izgubila blisku osobu. Nenadani odlazak dragih osoba, posebno mladih, ostavlja duboku prazninu u život, ali pokreće i dublja pitanja smisla.

U svome predavanju pod naslovom „Smrt: sestrica ili tabu?“, koje se tematski integriralo na prethodne sadržaje, fra Josip Blažević je govorio o smrti pred kojom nitko ne ostaje ravnodušan, o idealu filozofske smrti, suvremenom otklonu umiranja i smrti prebacivanjem na usko specijalizirane institucije. Od priprave na smrt i molitve da Bog sačuva od nagle i nepripravne smrti danas je prevlada molitva da Bog oslobodi od vječne smrti. Izostavljena je priprava za dobru smrt, ono što je u vlastitoj moći, a molitvom da nas Bog očuva od vječne smrti težište je izmješteno na onostranost. Ideal je postao brza smrt, po mogućnosti u snu, da nikome ne padnemo na teret, što je dovelo do opravdavanja eutanazije.

Svijest o vlastitoj smrti pomaže razlikovati bitno od nebitnoga. Bez odnosa sa smrću čovjek će živjeti isprazan ili površan život. Umijeće umiranja (ars moriendi) nerazdvojivo je od umijeća življenja (ars vivendi) a svijet nas njima ne uči. U Isusu Kristu nalazi se istinski model življenja i umiranja. Vrijedi živjeti samo za ono za što vrijedi i umrijeti. Kršćanske knjige priprave za dobru smrt nisu ni danas zastarjele i potrebno je za njima ponovno posezati.

Uslijedilo je euharistijsko klanjanje uz meditaciju o prolaznosti i smrtnosti kroz koju je prošao Sin Božji Isus Krist i tako utro put. Zbor mladih je susret animirao glazbom i pjesmom.

Na kraju su i vilice dobile svoju svrhu: u izložbenom prostoru u Meraji mlade je dočekala velika čokoladna torta, s ohrabrenjem da „ono najbolje tek dolazi“.

Slijedeća tema Susreta mladih srijedom (SMS) biti će: „Bog u kojega ne vjerujem“ posvećena iskrivljenim slikama o Bogu.