Tako upriličen susret zadarskog nadbiskupa i svećenika te dodjela dekreta za nove povjerene službe u zajedništvu klera održan je prvi put u Zadarskoj nadbiskupiji.

Poticaj za održavanje toga susreta mons. Zgrablić dobio je kad je u osobnim susretima sa svećenicima vidio kako su „spremno i otvoreno prihvatili odluke donesene po dekretima“.

Nakon molitve na početku susreta, don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, zahvalio je subraći svećenicima na dolasku, rekavši da je nadbiskup odluke o premještajima donio nakon što je mons. Zgrablić pohodio sve župe u Zadarskoj nadbiskupiji te nakon što je razgovarao, upoznao i osobno se susreo sa svim svećenicima.

Uslijedilo je prigodno obraćanje nadbiskupa svećenicima u kojem ih je mons. Zgrablić ohrabrio i dao duhovne poticaje, razmatrajući što znači biti svećenikom, kako živjeti svećeništvo te kako u tom duhu promatrati i povjerene službe.

„Moramo biti svjesni koju snagu mi svećenici nosimo u sebi! Što mi možemo učiniti u ovom svijetu, koliko dobra mogu učiniti svećenici! Jer svećenici otvaraju vrata vječnosti i pomažu ljudima da spase dušu. Gospodin za to šalje svećenike. Možemo činiti najveće dobro u ovom svijetu, samo da toga budemo iskreno svjesni“, poručio je mons. Zgrablić.

U zahvalnosti za njihov dolazak na taj susret, nadbiskup je rekao da kler mjesne Crkve predstavlja zajednicu svećenika. „A gdje god postoji zajednica, nužno je i postojanje podjele posla, dužnosti, organizacije onoga što se događa u određenoj zajednici. Svećenici su specifična zajednica. Za svećeništvo smo se pripremali kao studenti, intenzivno smo se pripremali i našim duhovnim raspoloženjem. Ispitivali smo našu vjeru i proučavali naš životni put, što Gospodin od nas želi, da bismo krenuli putem svećeništva i poslanja u onome što nam Crkva povjerava“, rekao je mons. Zgrablić.

Prvotni zadatak svećenika – sebe posvećivati

Nadbiskup je istaknuo čega temeljno svećenici moraju biti svjesni i o čemu trebaju stalno razmišljati – to je da je prvi cilj svećenika biti s Gospodinom.

„Svećenici su osobe na koje je Gospodin pogledao na poseban način. Isus je najprije izabrao svoje učenike koje je htio. Nije izabrao najbolje. Gospodin nas je pozvao, to smo duboko osjetili. To izvire prvotno iz naše duše, naše vjere, unutar sebe osjetili smo da nas Gospodin poziva. Gospodin nas najprije poziva da budemo s Njime. To je jasno rekao svojim učenicima“, naglasio je mons. Zgrablić. Podsjetio je kako evanđelist Marko kaže da je Isus pozvao koje je htio, a kao prvi razlog navodi – Pozvao ih je da budu s njime!

„To mora biti prvotni zadatak svećeničkog života, svjesni da nas je Gospodin pozvao. Da budemo svjesni toga dostojanstva, te milosti, toga nezasluženog dara, te veličine“ potaknuo je nadbiskup. U svjesnosti takvog dara, istovremeno se javlja i ‘Petrov osjećaj’ koji je rekao: „Odlazi od mene Gospodine, nedostojan sam čovjek“.

„Gospodin nas poziva takve kakvi jesmo. U tome vidim i svaku našu službu. To nije zato da imamo neki prestiž između sebe, da se natječemo tko će biti prvi, tko će obavljati ovu ili onu službu. Nego, Gospodin nas poziva najprije iz jednog razloga i svaku službu koju nam Crkva povjerava dao nam je ponajprije radi nas samih – da se posvetimo! To je prvi razlog obavljanja našeg zaduženja, koju god službu mi radimo – osobno posvećenje“, istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši: „Te službe samo u ljudskim očima mogu biti velike i male, ali u Crkvi takvih uloga, velikih i malih, ne bi smjelo biti. Nego, doista da svatko shvati kako je velika uloga svećenika najprije u tome da sebe posveti“. Ako svećenici najprije sebe posvete, to će se odražavati i na ono što čine za dobro duša.

„Sakrament svetog reda učinio je nešto u nama, u našem životu. Sakrament svetog reda je promijenio našu egzistenciju u bîti; kao što je roditelj u trenutku kad se začelo dijete postao roditelj zauvijek, otac i majka djeteta ostaju zauvijek. Taj status nikad se ne može promijeniti. Tako je nastala velika promjena u našem životu, da smo postali Božji svećenici, produžena Kristova ruka kojom se Krist treba služiti, na način kako on to hoće u ovom svijetu. Ako mi svećenici sebe ne budemo posvećivali, ako mi sebe ne budemo usklađivali s onim što Gospodin od nas traži… Ako ne budemo trajno slušali što Gospodin želi od nas, i to ne samo jedanput zauvijek – nego, Gospodin nas svakog dana poziva da osluškujemo Božji poziv, Božje poticaje duboko u našem biću, našem srcu i da to slijedimo. Da se mi posvećujemo, a na Gospodinu je da nas dalje nadahnjuje što ćemo i kako činiti“, poručio je mons. Zgrablić.

Uz prvotni cilj svećenika – biti s Gospodinom i sebe posvećivati, Gospodin šalje svećenike da propovijedaju svojim životom i riječima.

„Jer to se tako osjeti, jesmo li mi s Bogom ili nismo s Bogom, koliko smo s njim povezani. Ako smo duboko s njim povezani, što smo intimnije povezani s Bogom, Gospodin će preko nas moći djelovati.

Bitan dio našeg poslanja je da propovijedamo, navješćujemo, da svjedočimo da je Kraljevstvo nebesko blizu, da je Bog tu! Da je Krist uskrsnuo, živ, da je s nama! Da smo mi dio njegovog mističnog tijela, Crkve. Da je Krist u Crkvi koja je krhka, slaba, koja ga i danas bičuje i razapinje na križ – Krist je tu nazočan. Krist trpi u toj Crkvi. Krist kao Spasitelj umire za nas u ovoj Crkvi“, rekao je mons. Zgrablić.

Oružja u djelovanju svećenika: ljubav, Riječ Božja u Svetom Pismu i euharistija

Nadbiskup je govorio i o ovlastima koje je Isus dao svećenicima. „Gospodin nam daje ovlasti, moć, daje nam najveću snagu, ‘da izgone zloduhe’, kaže evanđelist Marko. Gospodin je svećenicima povjerio veliku moć, da dijele sakramente. To je ta snaga kojom umanjujemo zlo u ovom svijetu – da Bog danas djeluje preko sakramenata. To je jako bitno shvatiti u našem životu i to svjedočiti našim življenjem“, potaknuo je zadarski nadbiskup.

Podsjetio je na misao sv. Klementa I. iz Službe čitanja od toga dana koji je rekao: „Čovjek što se čini većim, to mora biti skromniji i tražiti što je svima korisno, a ne svoju korist“.

„To je naše poslanje – da tražimo ono što je svima korisno. To je i mene vodilo u promišljanju o vašim službama, što je korist za pojedinca, ali i za dobro cijele Nadbiskupije. Kao što župnik osjeća odgovornost za župu, nadbiskup osjeća odgovornost i ima potrebu širokog razmišljanja u kontekstu cijele nadbiskupije“, rekao je mons. Zgrablić.

Ohrabrio je svećenike da u svom poslanju nisu sami. „Kad nas Gospodin šalje, mi nismo prepušteni samima sebi. Gospodin trajno ostaje s nama. Dao nam je snažna sredstva. Ako se mi predamo Gospodinu i s njim živimo, imamo najveću snagu. Nema veće snage i većeg oružja, od ljubavi! Ako smo uronjeni u Bogu, s Bogom, ako ljubav aktivno živimo, to je osnova našeg života, ljubav prema Bogu i čovjeku – nema većega od toga. Budimo svjesni da imamo najjače oružje na svijetu – ali da to oružje stvarno koristimo. Najprije mi svećenici međusobno – da budemo braća, da ne potkopavamo jedan drugoga, da ne ogovaramo i klevećemo druge, nego da ljubimo druge – ne osjećajima, zdravo smo formirani. Nego stavom naše vjere, trudom, da u svakom gledamo Božju sliku. Poput sv. Majke Terezije koja je u svakom siromahu i napuštenom gledala Božji odraz. Da se to stvarno vidi na nama. Da tako mi poštujemo jedni druge. Što kaže u Svetom Pismu, ‘Gledaj, kako se ljube’. Da drugi to mogu vidjeti u nama, da budemo takav kler. Da to činimo uz napore, žrtvu, jer to je sredstvo kojim možemo katehizirati. Ako samo govorimo, a stvaran sadržaj toga bude dalek od našeg života, to će biti prazne riječi koje će iritirati svijet i druge – ako to ne bude življeno najprije među nama svećenicima“, upozorio je mons. Zgrablić, poručivši: „Imamo veliko sredstvo u svojim rukama. Budimo ga svjesni. Imamo strašno oružje u rukama – to je ljubav“.

Drugo veliko oružje koje će jačati svakoga, pa i svećenika je Riječ Božja u Svetom Pismu. „Imamo snagu Riječi Božje. Gospodin kaže, ‘Dat će vam se u onaj čas’, da možemo biti mirni. Imamo oružje koje pobjeđuje, oružje po kojem Bog djeluje, ne mi. U toj Riječi Bog djeluje! Riječ Božja koju čitamo u Svetom Pismu i Časoslovu naroda Božjeg koji je liturgijska molitva po kojoj Gospodin djeluje je snažno oružje koje moramo koristiti svaki dan – da se mi osnažimo, da s njime djelujemo. Produžetak Svetog Pisma je krunica koja je svojstvena našem životu gdje se razmatraju otajstva Kristova, u kojima možemo pročitati veliki dio Novog zavjeta, izmoliti i cijeli ružarij razmatrajući otajstva Kristovog života. Treće jako važno oružje i vrhunac svega što nam Gospodin daje je euharistija“, poručio je zadarski nadbiskup.

Nadbiskup je svima poželio obilje Božjeg blagoslova, osobito mladomisnicima Mariju Karadakiću, Mladenu Protiću i Marku Majiću Mazulu koji započinju službe u Zadarskoj nadbiskupiji.

Mons. Zgrablić zahvalio je i redovništvu djelatnom u mjesnoj Crkvi te pojedincima koji napuštaju službe, na njihovom dosadašnjem služenju u nadbiskupiji.

Fra Ivan Nimac, dosadašnji župnik u Kruševu i dekan Novigradskog dekanata odlazi u mirovinu. Iz Zadarske nadbiskupije odlazi i fra Mirko Gregov, dosadašnji župnik u Zaglavu i Velom ratu. Salezijanac Marijan Rodić ostaje u Zadru, ali ne više u službi župnog vikara u župi Gospe Loretske u Arbanasima.

Nadbiskup je podsjetio na riječi pape Benedikta XVI. koji je prilikom svoga odlaska u mirovinu rekao da ne napušta Crkvu i ne prestaje djelovati u Crkvi, nego će nastaviti raditi u Crkvi primjereno svojoj dobi i zdravstvenom stanju.

Mons. Zgrablić zahvalio je i redovnicama, rekavši da su redovnice bitni dio Nadbiskupije. „Hvala svim časnim sestrama koje žive redovništvo, koje djeluju u Zadarskoj nadbiskupiji i svjedoče živoga Krista. Hvala sestrama milosrdnicama koje krajem ovoga srpnja napuštaju službu u Nadbiskupskom domu. Hvala sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove koje su djelovale u Suhovarama i Poličniku gdje više neće biti djelatne“, rekao je mons. Zgrablić.

Izražavajući svima zahvalu, priznanje i želju da kao pastir mjesne Crkve zajedno hoda sa svećenicima na putu života, nadbiskup Zgrablić svećenike i redovništvo povjerio je zagovoru Blažene Djevice Marije te sv. Stošije, Sv. Šime i drugih zadarskih zaštitnika i Božjih ugodnika, zaključivši: „Bog blagoslovio naš život i zajednički rad“.

Nakon što je don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbiskupije pročitao odluke nadbiskupa o novim imenovanjima, na kraju susreta mons. Zgrablić osobno je uručio svakom svećeniku dekret o imenovanju nove povjerene službe. Zajednička lista dekreta ispisana je po abecednom redu prezimena svećenika.

Susret je počeo molitvom, a završio je pjevanjem Himna Sv. Stošiji, zaštitnice Zadarske nadbiskupije.