“Koje je tvoje najranije sjećanje?” pitanje je koje je pokrenulo dijalog između pape Franje i sudionika ovog prvog međunarodnog susreta koji se je od 21. do 23. svibnja održao u Vatikanu.

Na zatvaranju ovog događaja u novoj vatikanskoj sinodskoj dvorani sudionici su Svetom Ocu predstavili zaključke svoga rada, a Papu su uključili u živ dijalog na španjolskom jeziku.

Tri su dana rektori vodećih sveučilišta iz cijelog svijeta, osobe iz svijeta kulture, politike i tehnologije, utjecajni mladi ljudi u svojim zajednicama te umjetnici tražili konkretna rješenja za izazove “Sveučilišta smisla” čije je upravljanje Sveti Otac povjerio obrazovnom pokretu “Scholas Occurrentes”.

Odgovarajući na prvo pitanje, papa Franjo prisjetio se, kao i u drugim prilikama, da se sjeća kada bi ga njegova baka odvela kući i kada bi s njim provela dan do ručka te da su pričali dijalektom Pijemonta u sjevernoj Italiji. “Pijemontski sam nazvao svojim ‘prvim jezikom'”, rekao je Papa i dodao: “Onda sam naučio španjolski”.

Osvrćući se na to kako treba odgovoriti nekome tko je jako patio, Sveti Otac ih je pozvao da unatoč takvoj patnji ostave otvorena srca.

“Najgora stvar koja se može dogoditi u životu je da se dopusti toj boli da te zatvori. To je pomalo poput geste stisnutih zubi, bol te čini neprijateljem”, upozorio je Papa. Papa Franjo u tom kontekstu potaknuo je okupljene da “ostave mjesta za milovanje”, rekavši: “Bol traži milovanje. Bol to traži.”

“Napravite mjesta za nadu”, rekao je Papa.

Kada je kasnije govorio o ulozi umjetnosti u izgradnji smisla, papa Franjo je naglasio da “umjetnost otvara horizonte” i dao primjer doprinosa drugih disciplina.

“Matematika vam pomaže da razvijete čvrste koncepte i pomaže vam da napredujete. Filozofija otvara različite načine razmišljanja”, ali umjetnost, rekao je Papa, “vuče naprijed, oslobađa vas i širi vaše srce”, rekao je Papa prije nego li je izrecitirao prve retke pjesme “Vječnost” Jorgea Luisa Borgesa.

Sveti Otac prisjetio se kako im je nekoliko večeri kod kuće njegov otac čitao “Corazón” Edmunda de Amicisa.

“To me uvelo u književnost”, rekao je Papa i dodao da bi ih baka tjerala i da ponavljaju ulomke iz “Zaručnika”, kojih se i danas sjeća.

“Ne samo da vas umjetnost otvara, ona vas čini simpatičnima i olakšava vam srce”, naglasio je Papa.

Nakon što je završio s ovim odgovorom, kolumbijski reper Tostao izveo je jedno od svojih djela za Svetog Oca i okupljene, izmamivši pljesak publike.

Papa Franjo također mu je uputio komplimente, pohvalivši ga: “Ti si dobar reper.”

Sveti Otac zatim je saslušao svjedočanstvo Isidore Uribe Silva koja je bila maltretirana u dobi od dvanaest godina i bila je izvan sustava šest mjeseci dok nije došla u Terezijanski institut i promijenila školu. Osjećala se beznadno jer nitko nije radio na uključivanju, ali sada kaže da je sretna jer “svi vjerujete da je obrazovanje moćan alat”.

Papa Franjo primio je kopiju “Deklaracije o načelima” koju je ona, zajedno sa svojim kolegama sa sveučilišta koji joj pomažu, sastavila u Zakladi koju je stvorila pod nazivom „Pronađi svoje mjesto“.

U posljednjem dijelu susreta sudionici su Papu pitali: “Što znači Sveučilište značenja?”

Na to je Sveti Otac primijetio da je konzultacija “tautološko pitanje”, budući da je upozorio na opasnost brkanja “odgoja” s “poukom”. Također je dodao da “‘Sveučilište značenja’ vodi do rada s tri jezika, onima ruku, srca i uma”.

Štoviše, Sveti Otac pozvao je okupljene na “sposobnost za igru” i dodao je da “kada netko izgubi sposobnost za igru i postane preozbiljan, gubi smisao života”.

U tom smislu ispričao je da se kao dijete igrao krpenom loptom, jer su kožne lopte bile jako skupe. “Djeca kad se igraju, izmišljaju stvari, dovoljna su dva-tri drvca da naprave igru jer je prava dimenzija igre kreativnost”, rekao je Papa, istaknuvši činjenicu kako je ključan upravo taj maštoviti aspekt.

Papa Franjo zaključio je susret zahvalom i blagoslovom.