Nakon molitve Trećeg časa arhiđakon Milan Vidaković, domaćin susreta pozdravio je svećenike iz Pakračkog i Novljanskog dekanata na čelu s biskupom Antunom Škvorčevićem. Predstavio je svećenike koji su slijedom novog rasporeda svećeničkih službi prošloga ljeta premješteni iz Zapadno-slavonskog arhiđakonata, a novima izrazio dobrodošlicu.

U uvodnoj riječi biskup Škvorčević spomenuo je da ima različitih susreta, ali kad se susretnu svećenici, to ima sasvim posebno značenje, jer su se okupili oni koji su postali braća, ne samo po krštenju, nego i po sakramentu svetoga reda. Podsjetio ih je kako sama činjenica da su svećeničkim ređenjem uključeni u Zbor prezbitera mjesne Crkve, govori da njihovo poslanje nije privatno, nego zajedničko, služba koju im je povjerila Crkva te su ovakvi susreti prigoda da se obnove u toj svijesti.

Osvrćući se na liturgijski spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu, naglasio je da riječ „prikazati“ govori kako je netko sama sebe povjerio drugome. Kazao je kako je smisao starozavjetne odredbe da roditelji trebaju prikazati svoje prvorođeno dijete u hramu, bio u podsjećanju na to da su njihovi preci nekoć bili robovi, ljudi izgubljenog identiteta, ali da ih je Bog oslobodio tog stanja i doveo u zemlju obećanja te im omogućio da žive u dostojanstvu i blagostanju kao Božjem daru. Polazeći od kratkog čitanja Trećeg časa u kojem prorok Sofonija potiče Kćer Sionsku da kliče od radosti i viče od veselja zato što je kralj Izraelov u njenoj sredini, biskup je ustvrdio da je „prisutnost Isusa Krista među nama poziv da se svaki od nas trajno i cjelovito prikazuje Bogu.“ Pozvao je svećenike da posvećujući se svakodnevnim različitim i kratkotrajnim poslovima, preispituju jesu li na koncu sebe povjerili Kristu do te mjere, da se može prepoznati kako ne žive više sebi nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo. Za uzor svoga cjelovitog predanja Bogu biskup je stavio svećenicima Blaženu Djevicu Mariju, poniznu službenicu Božju, posvema posvećenu poslanju koje joj je Bog namijenio.

Podsjetivši svećenike da se ovaj njihov susret trajne formacije zbiva neposredno nakon završetka prvog dijela XVI. Opće biskupske sinode u Rimu o temi sinodalnosti Crkve, kazao je kako se čuju različita mišljenja i prosudbe o tom događaju. Istaknuo je da je ravnodušnost prema tom događaju i s obzirom na sinodalnost Crkve, neprimjeren vjernički stav, napose svećenički. Naglasio je da je sinoda događaj u Crkvi, a još više događaj Crkve, jer je syn-hodós način „biti Crkva“, zajedno hoditi i biti svjedoci Radosne vijest. Crkva je, naime, zajedništvo u jednom poslanju svih onih koji su po krštenju postali Isusovi. Spomenuo je kako je određeni broj ljudi imao neka nerealna očekivanja s obzirom na sinodu o sinodalnosti Crkve. Pojasnivši razliku između Opće biskupske sinode i općeg sabora, kazao je da je sinoda papino savjetodavno tijelo u upravi Crkvom, u čijem radu sudjeluju predstavnici biskupâ iz svake zemlje, a da se na općem ili ekumenskom saboru okupljaju svi članovi Zbora apostolskih nasljednika iz cijeloga svijeta na čelu s nasljednikom sv. Petra te donose obvezujuće odluke za sve članove Crkve. Biskup je potom predstavio točke dnevnoga reda, pojasnivši važnost upoznavanja dokumenata učiteljstva Crkve i tijela koja surađuju s papom u vođenju Crkve.

Dejan Ilić, upravitelj Župe sv. Antuna Padovanskog prikazao je Apostolsku pobudnicu Laudate Deum o ekološkom pitanju, a Krunoslav Juraković, upravitelj Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj Katekumenski itinerari za bračni život što ga je objavio rimski Dikasterij za laike, obitelj i život. Nakon plodonosne rasprave, razmotrene su nove mogućnosti pastorala, napose s obzirom na katekumenske itinerare u pripravi mladenaca za brak, kao i organiziranje susreta obiteljskih zajednica u župama, o čemu su doneseni određeni zaključci na nedavno održanoj sjednici Prezbiterskog vijeća Požeške biskupije. Program je završio zajedničkom molitvom u novouređenoj župnoj crkvi sv. Luke Evanđelista i zajedničkim objedom.