FOTO: biskupija Mostar // Trajna formacija mladih svećenika
Tomislavgrad (IKA)
Susret trajne izgradnje za svećenike do deset godina svećeništva održan je 12. i 13. ožujka u duhovnom centru Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru, objavljeno je na stranici Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Na susretu je sudjelovalo 30-ak dijecezanskih i redovničkih svećenika Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Susret je moderirao generalni vikar don Nikola Menalo.
Prvoga dana nakon molitve i pozdravnih riječi generalnog vikara i mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog Petra Palića predavanje „Između svećeničke pastoralne službe i stresa“ održala je pročelnica studija socijalnog rada na Sveučilištu u Mostaru i voditeljica Obiteljskog savjetovališta Mostarsko-duvanjske biskupije prof. Anita Begić.
Govorila je o razlozima stresa i strategijama suočavanja sa stresom. Kao glavne razloge navela je nedostatak granica, dvosmislenost i prijenos, loše upravljanje vremenom, zanemarivanje tjelesnog zdravlja, nedostatak plana upravljanja stresom te neprekidnu konzumaciju društvenih medija.
Kao strategije suočavanja navela je problemsko suočavanje, izbjegavajuće suočavanje te emocionalno suočavanje. Istaknula je da je za svećenike važna duhovna dimenzija, koja se hrani molitvom, euharistijom te zajedništvom, odnosno međusobnom povezanošću i potporom.
Prvi dan susreta zaključen je euharistijskim klanjanjem i razmjenom iskustava iz života i svećeničkog djelovanja.
Drugi dan susreta počeo je jutarnjom molitvom, a nakon toga je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i župnik u Srinjinama don Tomislav Ćubelić održao predavanje „Svećenik u odnosu prema sebi i prema drugima“. Započinjući s izvorom svećeničkog identiteta, Božjim pozivom, don Tomislav je ustvrdio kako je poziv Božja inicijativa, koji nije protiv ljudi, ali može doći preko ljudi. Svećenik bez poziva s Bogom je karikatura. Istaknuo je da često danas nedostaje vizije, hrabrosti i spremnosti, što ponekad i svećenike čini teološki inferiornima, a katehetsku pripravu upitnom.
Govoreći na temelju biblijskih izvješća o pozivu i nasljedovanju apostola, Joninom bijegu iz Ninive, odnosno bijegu od pastoralnog rada s odraslima, don Tomislav je istaknuo „da nas je Bog izabrao i pozvao i da nas šalje kako bismo u današnjem svijetu izvršili poslanje jednostavnim i odgovornim pristupom u naviještanju Radosne vijesti“. Lijepa komunikacija i dostojanstveno ponašanje svećenika otvaraju vrata svakog zatvorenog srca za prvi navještaj i prvi susret s Evanđeljem, poručio je don Tomislav.
Promišljanje o biskupu i svećeniku u službi Božjega naroda imao je biskup Palić. Svećenicima je posvijestio nekoliko važnih kvaliteta i dimenzija koje su bitne u odgovornoj službi Božjemu narodu, kao što su dimenzija bliskosti, suradnje, zajedništva, čistoće srca i molitve.
„Unatoč svim zahtjevnostima naše službe, jedini ispravan odgovor na svu tjeskobu koju katkad nosimo u svojim srcima jest činjenica da je Bog s nama i da nas prati na našem putu propovijedanja Radosne vijesti“, rekao je biskup Palić, naglasivši kako je zajednička molitva među svećenicima najvažniji dio sveobuhvatne pastoralne skrbi za druge.
U raspravi su svećenici iznosili svoja iskustva i postavljali pitanja o svećeničkom identitetu, odnosno pastoralnom djelovanju i nekim pravnim dvojbama.
Potom je euharistijsko slavlje predvodio biskup Palić. Tumačeći dnevna svetopisamska čitanja, osobito iz Esterine knjige, biskup je predstavio lik kraljice Estere koja je u strahu i koja sve svoje pouzdanje stavlja u Boga.
„Jedna od bitnih oznaka našega svećeništva je život za druge. Kolikogod je važan osobni integritet i nošenje sa stresom, ipak trebamo znati da rad na sebi ima smisla samo i jedino ukoliko nas osposobljava da budemo tu za druge. To je naše poslanje. Izgrađivati svoj vlastiti integritet i sazrijevati u ljudskoj i emotivnoj ravnoteži, duhovnom rastu – u svećeničkom pozivu ima smisla jedino i ako cijelu svoju osobnost darujemo drugima“, kazao je biskup Palić.
Govoreći o iskustvu usamljenosti, kao nutarnjoj drami mnogih svećenika, kad se od svećenika zahtijeva da unatoč svemu „mora stajati na svojim nogama“, biskup je naveo kako je kraljicu Esteru iz njezina očaja izvukla vjera. „Bog nije ideja i providna utješna apstrakcija. Bog je netko kome se mogu obratiti i vapiti za sebe i svoju usamljenost. On je onaj koji sluša i na način koji najviše odgovara našem istinskom dobru uvijek odgovara“, rekao je biskup Palić.
Govoreći o aspektima kršćanske molitve, biskup Palić je istaknuo dva temeljna aspekta molitve: znati kome se obraćamo i ne odvajati molitvu od stvarnog života.