Nakon molitve i pučke pjesme „Ja se kajem“, koju su poveli članovi Klape sv. Lovre biskup je rekao kako je u tu pjesmu hrvatski čovjek utisnuo svoju čežnju za blizinom, za Bogom, koju mu priječi njegova sebičnost i grješnost. Osama nije prirodno čovjekovo stanje, on je stvoren da živi blizinu s drugim i da ga ta blizina ispunja, naglasio je biskup. Kazao je stipendistima i njihovim roditeljima da u korizmenom vremenu nastoje oko iskrenog pokajanja i ispovijedi te isključe iz sebe sve ono što stvara daljinu između njih i Boga, njih i bližnjega. Zapitavši nazočne stipendiste čime se bave, biskup ih je pozvao na vježbanje samih sebe u disciplini ponajprije s obzirom na učenje. Ustvrdio je da samo ona osoba koja je disciplinirana prema samoj sebi, prema radu i životu može uspjeti u postizanju određenog cilja. Potaknuo je stipendiste da s obzirom na studij ne dopuste da postanu raspušteni ljudi. Pored toga naglasio je važnost duhovne discipliniranosti, bez koje lako mogu postati prazni ljudi, ostati na površini života. Pozvao ih je da se izgrađuju i rastu na duhovnoj razini kako bi mogli živjeti svoj puni identitet.

Spomenuvši evanđeoski ulomak o Isusovu odlasku u pustinju gdje je četrdeset dana postio i molio, nakon čega mu je pristupio đavao i napastovao ga, biskup je podsjetio kako je Gospodin odbio njegove ponude i pobijedio ga. Upozorio je na naše ljudske porive koje napasnik koristi kako bi nas navukao na to da postanemo njihovi robovi, da se opredijelimo za ono što je sebično i kratkoročno. Kazao je kako je čovjek Božji projekt te da u našem duhu postoji mjerilo koje nazivamo savjest, i koje nam kaže što trebamo činiti da bismo bili u skladu s Božjim naumom o nama. Dodao je da smo mi darovana biće te da nam iskustvo kaže, kad živimo darovanost za drugoga postajemo ispunjena, sretna bića. Na prvom mjestu valja živjeti svoju darovanost Bogu a potom bližnjemu.

Biskup je potom istaknuo kako Isus u spomenutom evanđeoskom ulomku odgovara Zlome da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj Božjoj riječi, i time podsjeća da on nije samo biće želuca, nego ponajprije biće duha te je vrlo važno pitanje čime ga hrani. Ustvrdio je da nam nutricionisti tumače koja je hrana zdrava za naše tijelo te je preporučuju za jelo, istaknuvši kako je još važnije duhovno nutricionističko pitanje, što je zdravo za naš duh i time se hraniti. Isus nas uvjerava da je Božja riječ najzdravija duhovna hrana, potom molitva i post, povezanost s njime po svetim sakramentima. Biskup je pozvao mlade stipendiste da se duhovno ne zapuste, isprazne ili otruju pogubnom literaturom, da ne budu zavedeni medijskim, napose internetskim negativnim sadržajima, da ne dopuste prevaru droge ili drugih ovisnosti, nego svakodnevno ispunjeni u svom duhu Božjom blizinom, po duhovnim sredstvima žive istinsku slobodu i budu veliki ljudi.

Spomenuvši kako nas i aktualni koronavirus podsjeća na prolaznost, biskup je istaknuo kako je svrha našeg postojanja ovdje na zemlji biti najčvršće povezani s Onim koji nas je pozvao na zemaljsku dionicu postojanja od rođenja do smrti te da sjedinjeni s njime budemo pobjednici na onoj granici koju je Isus raskinuo svojom smrću i uskrsnućem. Biskup je rekao nazočnim stipendistima da ih je pozvao na ovaj korizmeni susret kako bi im posvjedočio da postoji naše suputništvo koje nije samo materijalne naravi kao što je pružanje stipendija za njihove potrebe, nego se ostvaruje kao duhovno zajedništvo. Poručio im je da nisu sami na svom putu, nego su po primanju stipendija postali povezani s Biskupijom i s mnogima koji ih sa spomenutih Isusovih polazišta prate i pomažu. Istaknuo je kako nam je takvo suputništvo iz vjere silno potrebno te da moramo biti jedni drugima zahvalni na tome. Izrazio je radost što u Požeškoj biskupiji postoje mladi ljudi koji njeguju ljepotu Božje blizine u svom životu i s kojima osobno može biti u suputništvu. Na koncu je zahvalio stipendistima i njihovim roditeljima na dolasku, a posebno pjevačima Klape sv. Lovre za predvođenje pjevanja.

Nazočnima se potom obratio ravnatelj Caritasa i voditelj Zaklade Ivan Popić pojasnivši im određena pitanja njezina funkcioniranja. Među ostalim zanimao se za njihove studijske uspjehe te im naglasio da je Caritas Požeške biskupije uvijek otvoren za pomoć u različitim životnim situacijama. Spomenuo im je da je svaki uspjeh koji su ostvarili u svome školovanju, koje je financijski potpomogla Zaklada, ujedno i uspjeh Požeške biskupije te ih je potaknuo na marljivost u studiju.