Susret je predvodio prečasni rektor dr. sc. Stjepan Radić koji je nakon pozdrava okupljenim župnicima održao izlaganje u kojem je rasvijetlio smisao susreta župnika sa zajednicom odgojitelja: „zajednički propitivati stanje i perspektive u praćenju svećeničkih pripravnika za koje nosimo odgovornost. Komunikacija je stoga, između nas poglavara i vas župnika u zajedništvu s nadbiskupom iznimno važna i zapravo nezaobilazna“.

Rektor je istaknuo kako župnik treba biti svjestan svoje iznimne i dragocjene uloge u formaciji bogoslova. Naglasio je njihov neizostavni doprinos posebice na području pastoralne formacije.

„Tako prvog pastoralca kojeg pripravnici za svećeništvo, bogoslovi susreću jest njihov župnik. On se, htjeli ne htjeli, duboko ucjepljuje u svijest svećeničkog kandidata, jednako na onaj način kao što je to otac u obitelji. On, župnik vlastite mu župe, predstavlja matricu djelovanja i model (nesvjesnog) oponašanja. Govoreći pojednostavljeno: sve što je na teorijskom planu primio u Sjemeništu, na praktičnom doživljava u župi. Župa je ta konkretnost s kojom on biva suočen: od slavljenja sv. mise i drugih sakramenta, preko kateheze i svih oblika prenošenja sadržaja vjere, do sasvim banalnih primjera ophođenja odnosno komuniciranja s vjernicima. Utoliko je odgovornost župnika kao uostalom i odgajatelja i profesora s kojima svećenički pripravnik živi u Sjemeništu nemjerljiva s bilo čim drugim“.

Potom je rektor Radić skrenuo pažnju kako ne smijemo stvarati idealnu sliku svećenika pa samim tim ni župnika. Pojasnio je: „To nikako ne može niti smije biti opravdanje za razne oblike relativiziranja, počesto čak i ironiziranja ideala za kojima mlado biće, u ovom slučaju svećenički pripravnik, teži. Spomenuto, relativiziranje i ironiziranje, samo su drugi izričaji za nama mnogo poznatiji, sablazan. Jer, uz vjeru odnosno poziv koji ima, ideali su ono što nekog bogoslova nosi. Naše je, poštovani i dragi župnici, da te ideale postavljamo na zdrave osnove“.

U svome izlaganju rektor je potom istaknuo ulogu župnika u razlučivanju poziva kod bogoslova koji se nalazi u formaciji. Takav tip razlučivanja uključuje praćenje i preispitivanje. „Pojam preispitivanja možda može djelovati pretjerano bremenit odnosno snažan, međutim, na izvrstan način otkriva dinamiku jednog poziva koji se propituje, istina prvotno u sjemeništu, međutim također i na vlastitoj župi. Tako župnik treba biti i taj koji će bogoslova na najbolji mogući način poznavati i s njim razlučivati. Bogoslov se pokazuje upravo na župi, odnosno kod kuće u svojem najizvornijem, odnosno najspontanijem očitovanju“.

Pred kraj svoga izlaganja, rektor je predložio teme za zajedničku diskusiju. Neke od predloženih tema bile su: učestalost i potrebita prisutnost bogoslova u župskoj zajednici, doživljaj i prisutnost bogoslova na izvoru i vrhuncu crkvenog života tj. euharistiji, neuralgične točke u životu i vladanju kandidata na koje bi župnik trebao ukazati poglavarima, mogućnost i načini konkretnog praćenja kandidata od strane župnika, odnos prema vremenitim dobrima te osobna, afektivna i relacijska zrelost bogoslova.

Nakon rektorovog izlaganja ostali članovi zajednice odgojitelja na jezgrovit način su predstavili specifičnosti djelovanja službi koje obavljaju.

Vicerektor vlč. Davor Senjan ponajprije je iznio kako načela odgoja crpi iz crkvenih dokumenata o formaciji. U tom duhu nastoji pristupati osobi kao misteriju uvijek pod vidom četiriju dimenzija odgoja. Pojasnio je župnicima kako se njegovo djelovanje usmjerava na pounutrašnjenje vrednota kojima prethodi integracija osobnih slabosti. Ljudska i pastoralna formacija u svome središtu ima osobno praćenje i praćenje u zajednici. Vicerektor je predstavio i karitativno-pastoralne aktivnosti koje bogoslovi vrše ove sjemenišne godine.

Potom je svoje djelovanje i samu narav duhovničke službe predstavio duhovnik vlč. Stjepan Matezović. Istaknuo je kako na duhovniku sjemeništa leži odgovornost za brigu o duhovnom hodu bogoslova. On to posebno čini kroz redovito i planirano duhovno praćenje pojedinaca. U svome obraćanju pozvao se i na Okružnicu o nekim najhitnijim aspektima duhovne formacije u sjemeništima iz 1980. u kojoj se posebna pažnja usmjerava na Riječ Božju, pashalno otajstvo tj. euharistiju, osjećaj pokore te Blaženu Djevicu Mariju.

Poručio je župnicima kako su oni prvi duhovnici svojim bogoslovima. Potom je svoje djelovanje u nekoliko crta predstavio ekonom preč. Mato Gašparović. Prije svega je poručio kako u svojoj odgajateljskoj službi nastoji potaknuti bogoslove na zahvalnost za materijalna dobra koja su im omogućena. Istaknuo je kako sjemenište ponajprije živi od darova vjernika. U tom duhu pojasnio je župnicima organiziranje akcije za sjemenište tj. Dana sjemeništa u župi. Prilikom toga zajednica susreće konkretne bogoslove te daje svoj dar za bogoslovno sjemenište bilo u naravi, bilo u novcu. Ono oko čega ekonom posebno brine jest mogućnost rada bogoslova preko ljeta kada radeći u sjemeništu mogu zaraditi za svoje potrebe.

U drugom dijelu susreta župnicima i zajednici odgojitelja pridružili su se i đakoni. Ovaj drugi dio bio je dijaloškog tipa. U njemu su župnici izrekli svoja promišljanja o odgoju bogoslova te poglavarima dali određene smjernice ističući pojedina područjima i stvarnosti kojima bi trebalo posvetiti veću pažnju. Ono što je također istaknuto kako mladi koji se danas formiraju u našim sjemeništima imaju svoje posebnosti te je potrebno izbjegavati pretpostavljanja koja su bila svojstvena nekim ranijim generacijama.

S obzirom na prisutnost đakona, posebna pažnja posvećena je govoru i razmijeni iskustava oko priprave mladih misa. Istaknuto je kako liturgijsko slavlje mora biti u središtu te događaj cijele župne zajednice. Potom je istaknuto kako slavlje za obiteljskim stolom ni u kojem slučaju ne treba oponašati svadbena slavlja. Pri tome je podcrtano kako cjelokupno mladomisničko slavlje treba biti crkveno slavlje u punom smislu riječi.

Nakon razmijene iskustava, župnici, odgojitelji, bogoslovi i đakoni u sjemenišnoj kapeli Bezgrešne izmolili su Šesti čas. Daljnje druženje nastavljeno je u sjemenišnom dvorištu uz roštilj kojem su se pridružili i svećenici, redoviti sustolnici u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu.