Suvremena važnost komisije "Justitia et pax"

Jedno od pitanja kojima je Biskupska sinoda za Afriku posvetila osobitu pozornost je povezanost izmeću Evanđelja spasenja po vjeri u Isusa Krista i napretka pravde i mira na svim razinama ljudskih odnosa.
Drugi vatikanski koncil, osobito pastoralna konstitucija Gaudem et spes koja je proglašena točno prije 30 godina, dao je novi poticaj toj povezanosti – koja se uvijek nalazila u sklopu crkvene misli i djelovanja – i dosljedno zadaći koju kršćani imaju u izgradnji društva u skladu sa svojim ljudskim dostojanstvom.
Neposredna posljedica te obnovljene svijesti o svezi koja postoji izmeću navještanja Evanđelja i ljudskoga oslobođenja bila je ustanova Papinskog vijeća Justitia et pax, koje ima odgovarajuća vijeća u svakoj biskupskoj konferenciji i u mnogim biskupijama u svijetu. U tijeku ovih godina to Papinsko vijeće potaknulo je brojne i vrijedne pothvate, meću kojima je osobito spomena vrijedan susret izmeću kršćana svih vjeroispovijesti i predstavnika svih religija u svijetu u Asizu g. 1986, koji su se sjedinili u molitvi za mir ozbiljno ugrožen u onom posebnom trenutku povijesti. Može li se zanijekati da su susljedni događaji pokazali kako je ona molitva u gradu sv. Franje bila doista poslušana, budući da su promjene koje su se od onda dogodile u prilikama u svijetu otvorile nove mogućnosti ne samo za kontinente Europu i Ameriku nego također za žiteljstvo svih zemalja?
Promijenjene svjetske prilike imale su značajnog učinka u Africi. Prošlo je doba ideoloških sukoba; treba se sučeliti, sa svim raspoloživim zalihama, sa stvarnim problemima afričkih naroda. Apostolska pobudnica koju upravo proglašujemo ne pruža program materijalnog i političkog razvitka budući da ta odgovornost pripada građanima i odgovornim čelnicima u svakoj zemlji. No Pobudnica pruža pregled moralne dužnosti koja svima pripada, te naznačuje put kojim Crkva namjerava ići da bi služila cjelovitu boljitku afričkih naroda. Crkva je svjesna, kad je o tome riječ, silnih izazova. Stoga se obraća svome Gospodinu te snazi i nadahnuću njegove riječi i njegove sakramentske prisutnosti.
(…) Prvi izazov za afričke narode je u ovo doba izazov obraćenja solidarnosti, velikodušnosti i uzajamnog opraštanja i pomirenja. Nekima te riječi mogu zvučati nedosežne za njihovo iskustvo i njihove namjere. No one ipak predstavljaju jedino mogući put za savladavanje potpunog moralnog sloma rasističkih predrasuda i etničkih nadmetanja. Moguća je prava solidarnost jer svi pripadamo jednoj te istoj obitelji čovječanstva. To što smo stvoreni na sliku Božju temelj je i korijen našega ljudskog dostojanstva i stoga svih prava uključujući i prava naroda.

Iz govora Ivana Pavla II. u međunarodnoj zračnoj luci u Johanesburgu u Južnoafričkoj Republici 18. rujna

GAJITI VIŠERASNI I VIŠEETNIČKI SUŽIVOT

Posebno zahvaljujem predsjedniku Mandeli i državnim vlastima koje su omogućile ovaj posjet i bili nazočni u viče susreta (…) Katoličkim biskupima i vjernicima izražavam duboku zahvalnost i uvažavanje. Zajedno smo molili i slavili otajstva svoje vjere. Zazvali smo Božji blagoslov i zaštitu na Crkvu i na ljudsko društvo. Nosim sa sobom prizore i zvukove vašega radosnog prihvaćanja plodova Sinode za Afriku. Ohrabruje me vaš plemeniti napor za ostvarivanje odluka i usmjerenja te Sinode, dok se cijela Crkva priprema za ulazak u treće kršćansko tisućljeće, sve usklađenija sa svojim raspetim i uskrslim Gospodinom.
Uvjeravam naču kršćansku braću i sljedbenike drugih religijskih baština da – odgovarajući težnjama naroda ovoga kontinenta za dostojanstvom, slobodom i pravim mirom – katolička zajednica osjeća potrebu ojačati ekumensku suradnju i međureligijski dijalog. Idući putem uzajamnog poštovanja i prijateljstva, možemo zajedno djelovati za opće dobro. Budemo li podijeljeni, možemo samo odgađati dolazak pravednosti i istinskoga mira.
Novija povijest Južne Afrike pokazuje da je mir pobjeda ljudskoga duha koji odlučuje napustiti stazu podjela i sukoba te slijediti put pomirenja i bratstva. Nacija koja se suočava s novim početkom, meću svakovrsnim poteškoćama ima potrebu suradnje i solidarnosti sviju. Za mir se traži hrabrost veća od nerazumne drskosti koja bi i dalje pribjegavala starim načinima nasilja. Ako je važno spoznati istinu o prošlim zabludama i pripisati odgovornost, mnogo je važnije njegovati biljku višerasnoga, pravednog i skladnog društva, koja upravo klija, i omogućiti joj da uzraste. Cijela Afrika, čak cio svijet, prati svaki vaš korak, znajući da je svako dostignuće na putu prema pravednijem, čovječnijem i svojih građana dostojnijem društvu, pobjeda sviju, jer donosi nadahnuće i nadu za takva događanja posvuda.
Neka Bog blagoslovi sve koji djeluju u prilog pravednosti i sklada bez diskriminacija meću afričkim narodima i nacijama! Neka Svemogući ulije svoj mir u srca svih Južnoafrikanaca!