Suvremeni izazovi hrvatskoj katehezi za treće tisućljeće

KATEHETSKA LJETNA ŠKOLA
Zagreb, 1. do 4. rujna 1999.

U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK, biskupijskih ureda i Ministarstva prosvjete i športa – Zavoda za unapređenje školstva RH, u Zagrebu je od 1. do 4. rujna o.g. održana Katehetska ljetna škola na temu: Suvremeni izazovi hrvatskoj katehezi za treće tisućljeće. Na KLJŠ se odazvalo 800 vjeroučiteljica i vjeroučitelja te pastoralnih djelatnika. Prema općoj procjeni KLJŠ je po ozbiljnosti rada i cjelokupnim događanjem bila iznad očekivanja kako sudionika tako i organizatora. KLJŠ je u svom radu objedinila odgojno-prosvjetni, bogoštovni i kulturni aspekt vjerskog odgoja i obrazovanja odnosno kateheze. Zato se cjelokupni rad Škole odvijao na tri mjesta: Dječačko sjemenište – Nadbiskupska klasična gimnazija – OŠ Ivana Gorana Kovačića – XVIII. gimnazija, Zagrebačka prvostolnica i Hrvatsko narodno kazalište.
Budući da IKA daje iscrpno izvješće o odvijanju KLJŠ ovdje donosimo samo osnovne naglaske odnosno zaključke i zadatke koji iz nje proizlaze:

1. Očito je da posebni izazov hrvatskoj katehezi predstavlja događaj Velikog jubileja. Može se reći da on katehezi zadaje i “školski zadatak”: koliko se ona stalno temelji na stupovima kršćanske vjere, tj. na kršćanskoj istini utjelovljenja i uskrsnuća, koliko je kristocentrična, te što vjeroučitelji misle učiniti da kateheza zaista bude “utjelovljena” i “inkulturirana” u ovu našu situaciju, tj. da se kršćanska poruka utjelovi u sve situacije i životne dobi, u “vjernosti Bogu i čovjeku”, s novim govorom vjere?
2. Postavlja se pitanje koliko smo svjesni velikog izazova našoj Crkvi, što ga predstavlja ponovni ulazak vjeronauka u školu, odnosno vjerski odgoj u predškolske ustanove. To je velika prilika za novu evangelizaciju. Taj izazov i zadatak upućen je cijeloj Crkvi, a ne samo vjeroučiteljima. Zaokret bi se upravo trebao dogoditi na crti odgovornosti i brige cijele kršćanske, odnosno župne zajednice, koja se trajno mora pitati: kakav vjerski odgoj, odnosno vjeronauk i kakav vjeroučitelj u školi, odnosno odgojitelj u vjeri u predškolskim ustanovama, te kakva župna zajednica, kao podrška i baza, odnosno mjesto gdje se vjeroučenici uključuju? Na toj crti predložen je i novi nacrt župne kateheze, što je posebna novost KLJŠ.
3. Izazov je i na crti lika i uloge vjeroučitelja: je li on učitelj kao i svaki drugi, određeni profesionalac, ili u prvom redu svjedok vjere, odgojitelj u vjeri i, u konačnici, crkveno zvanje? Krajnje je vrijeme da u tome budemo jasni, da nam se ne dogodi odvajanje vjeronauka i vjeroučitelja od župne zajednice, bez osnovne crkvenosti. S druge strane je i pitanje odgojitelja u vjeri ili vjeroučitelja stručnjaka u struci i ljudskosti. Visoka teološko-pedagoško-katehetska osposobljenost je u prvom planu, koja ipak mora proći i određenu provjeru putem stručno-pedagoškog nadzora i stručnih ispita, što započinje u ovoj školskoj godini.
4. Vjeronauk, kao i svaki drugi školski predmet, traži odgovarajuća pomagala, odnosno udžbenike ili katekizme. Oni su nezaobilazni kako bi vjeroučitelj i vjeronauk u cjelini odgovorili suvremenim izazovima, odnosno pitanjima koja se postavljaju mladom čovjeku. Otuda potreba našeg boljeg organiziranja da se što prije izrade kvalitetni udžbenici. Uz postojeće autorsko-udžbeničke timove očito će se morati formirati i drugi, ali u nužnoj koordinaciji Nacionalnog katehetskog ureda, uz pozivni natječaj prema zaključku HBK. Pritom treba reći da udžbenici moraju imati odobrenje i Hrvatske biskupske konferencije, bez čega se ne mogu prihvatiti kao školski udžbenici. Stoga svi koji misle da mogu pisati, moraju poštivati nužna pravila, tj. osnovne kriterije za izradbu vjeronaučnog udžbenika, i prijaviti svoj projekt, a ne potpomagati one koji zanemaruju ili odbacuju službeno odobrene planove i programe i udžbenike jer su, navodno, prezahtjevni i sl.
5. Izazov hrvatskoj katehezi jest i oko 90% od ukupnog broja učenika u osnovnim školama upisanih na vjeronauk, te 70% u srednjim školama. Sve teškoće, pa i nedostaci vjeronauka, nimalo nisu razlog za “povlačenje u sakristiju”, kako bi neki i u Crkvi željeli. S druge strane, preko 2.700 vjeroučitelja ili odgojitelja u vjeri, sada već najvećim dijelom vjeroučitelja laika, cijeloj Crkvi je veliki izazov, tj. kako će ih se vrednovati, kako će im se pomoći da što kvalitetnije služe djelu spasenja. Bez obzira što se može dogoditi da i među njima ima nedostataka, čak i nedovoljno motiviranih i pripremljenih, činjenica je da je to velik potencijal za život Crkve.
6. Kao najpreči zadaci postavljaju se:
– Početak procedure izbora vjeroučitelja u zvanja mentora i savjetnika tijekom rujna o. g. te njihove promocije u listopadu o. g. U svezi s time započinje i pripravnički staž, odnosno polaganje stručnih ispita. Stručni ispit ne bi polagali oni koji diplomiraju do dana kada ministar prosvjete i športa donese odluku, i kada se ona objavi u Narodnim novinama, o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom i srednjem školstvu, a što se predviđa sredinom rujna 1999.
– Organiziranje stručnog skupa katehetičara i onih od srodnih disciplina, kao i zauzetijih teoretičara na tom području, radi promišljanja o najbitnijim izazovima našega katehetskog trenutka, zatim onih koji su došli do izražaja na ovoj KLJŠ, te onih koje istakne Hrvatska biskupska konferencija na svom jesenskom zasjedanju.
– U okviru prijedloga za reformu studija, u pravcu bolje pripreme budućih vjeroučitelja, hitno treba razmotriti mogućnost ostvarivanja doškolovanja za odgojiteljice/odgojitelje u vjeri u vrtićima u teološko-katehetskim sadržajima, te vjeroučitelja u pedagoškim sadržajima, a sukladno tome i za one koji rade ili žele raditi u odgoju u vjeri djece i mladih s posebnim potrebama.
– Dinamiziranje rada biskupijskih katehetskih ureda i povjerenstava (po načelu supsidijarnosti tj. podijeljene odgovornosti) za pojedina područja vjerskog odgoja, vjeronauka i kateheze, bez čega se svi ovi naglasci i zaključci ne mogu provesti, uza sva nastojanja NKU-a HBK. Stoga se postavlja kao jedan od prioritetnih zadataka redovito i stručno vođenje Ureda, naročito u pravcu koordiniranja i savjetovanja.
– Dovršiti istraživanje o “stručnoj osposobljenosti” svih vjeroučiteljica i vjeroučitelja te razmatranje pojedinih slučajeva, a po potrebi i revizija uvjeta na temelju kojih su neki predloženi za vjeroučitelje, što se može razumjeti isključivo u “prijelaznom razdoblju”. Pri tom će se ubuduće osobito voditi računa je li kandidat za vrijeme školovanja prošao “metodičke vježbe iz katehetike”.
– Oformljenje komisija NKU-a HBK, s radnim skupinama, za školski vjeronauk, za župnu katehezu, za redovitu i trajnu katehetsku formaciju te za promicanje i izdavanje teološko-katehetske literature i pomagalo.
– Objava kriterija za izradbu vjeronaučnih udžbenika te formiranje novih autorsko-uredničkih timova, radi hitnije izrade vjeronaučnih udžbenika, također i pozivnim natječajem, prema zaključku HBK.
– Konačna redakcija novog Plana i programa za župnu katehezu, susreti župnih kateheta i animiranje za novi model župne kateheze, još prije za novo poimanje župne zajednice. U tom smislu razmišlja se o sljedećoj Katehetskoj ljetnoj školi, makar s ograničenim brojem, na temu o župnoj katehezi.
– Rješavati u hodu sva tekuća pitanja na razini Mješovitog povjerenstva Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske i Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije.
– Što više širiti izdanja NKU-a HBK: Katehetski glasnik, kako bi ga mogli nabaviti sve vjeroučiteljice i vjeroučitelji, pastoralni djelatnici, a preporučuje se i ravnateljima škola. Isto tako i knjige: Pustite malene k meni, za rad u predškolskim ustanovama kao i Srcem prema vjeri, za rad s osobama s posebnim potrebama.
– Tiskati radove KLJŠ-e i to predavanja u časopisu “Kateheza”, a naglaske iz diskusija, odgovore na važnija pitanja u Katehetskom glasniku.
7. U vidu redovitijeg i stručnijeg promišljanja naše pastoralno-katehetske stvarnosti, a osobito stvaranja većeg zajedništva među teoretičarima (katehetičarima) i svima koji se bave stručnim promišljanjem evangelizacijsko-katehetskog djelovanja Crkve, razmišlja se o pokretanju susreta “Katehetskog kruga” u okviru NKU-a HBK.
8. Na temelju određenih ponašanja, napisa i saznanja u tisku valja nam se “nositi” s činjenicom da stanoviti krugovi (premda za sada u manjini) nisu skloni katoličkom konfesionalnom vjeronauku u školi, već bi radije htjeli neku religijsku kulturu bez obzira što se Katolička crkva u nas preko svojih biskupa još 1991. godine odlučila upravo za katolički konfesionalni vjeronauk, što je ozakonjeno i gore spomenutim Ugovorima. Nacionalni katehetski ured smatra da nije potrebno trošiti vrijeme u polemike, već u rad oko što kvalitetnijeg školovanja i trajnog usavršavanja vjeroučitelja, izradbe kvalitetnih vjeronaučnih udžbenika odnosno priručnika i osvješćivanja krsne i ženidbene odgovornosti roditelja za katolički odgoj svoje djece te samih učenika da žive prema Kristovu planu života i tako pred svima pokažu važnost i vrijednost katoličkoga vjeronauka u školi.
Od posebne je pak važnosti utemeljenje i opravdanje župne kateheze u vidu pravog uključivanja u vjeru i život kršćanske zajednice. U tu svrhu NKU HBK priprema animacijske listiće odnosno letke za sve kršćanske roditelje, odnosno učenike VIII. razreda i srednjih škola kao i obrazloženje i animiranje roditelja za upis u vjerski odgoj u predškolskim ustanovama.
Iz svega proizlazi da moramo daleko više poraditi na tome da odgoj u vjeri, bilo u školi bilo u župnoj zajednici, bude zaista djelo Crkve, a ne samo župnika i vjeroučitelja.

Zagreb, 5. rujna 1999.

Za NKU-a HBK
Dr. Milan Šimunović, v. r., predstojnik
Dr. Alojzije Hoblaj, v.r., viši savjetnik
i povjerenik za odnose s javnošću